Jugoslavenske željeznice
bivši operater željeznice From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Jugoslavenske željeznice (slo. Jugoslovanske železnice, srp. Југословенске железнице, mak. Југословенски железници), kratica: JŽ (srp. i mak. ЈЖ), bile su državne željeznice Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije od 1945. do 1992. i Savezne Republike Jugoslavije od 1992. do 2004. godine.

Bila je osnivačkih članica međunarodne željezničke unije (UIC) i imala je UIC-Code 72.
Njezine prethodnice su Jugoslavenske državne željeznice (JDŽ), Kraljevine Jugoslavije od 1918. do 1939., koje su nastale iz Carskog i kraljevskog povlaštenog društva južnih željeznica (K. k. privilegierte Südbahn-Gesellschaft, Carsko-kraljevsko povlašteno društvo južnih željeznica) (osnovan 1858. godine), ogranka Carsko-kraljevskih austrijskih državnih željeznica i Kraljevske ugarske državne željeznice čiji je taj ogranak bio djelovao u tadašnjoj Trojednoj Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te Srpskih državnih željeznica (osnovane 1889. godine. Završetkom rata i nastankom Države SHS, sve željeznice u zemlji kojima je nekad upravljala Direkcija ugarskih državnih željeznica stavljene su 1918. pod upravu novoosnovanoga Generalnoga ravnateljstva željeznica Države SHS u Zagrebu. Time su bile obuhvaćene sve pruge, osim onih kojima je upravljalo Društvo južnih željeznica (Zidani most–Sisak), te Mjesne željeznice Barč–Pakrac, Slavonske podravske mjesne željeznice i Zagreb–Samoborske vincinalne željeznice, iako je promet bio moguć i tim prugama.[1][2][3][4]
Godine 2004., nakon što je SR Jugoslavija pretvorena u Državnu zajednicu Srbije i Crne Gore su preimenovane u Željeznice Srbije (srp. Железнице Србије, Železnice Srbije).
Remove ads
Povijest
Nastanak
Završetkom Prvog svjetskog rata novoosnovana država, "Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca", preuzela je dijelove bivše Austro-Ugarske i njezinu željezničku mrežu. Kroz ovo ujedinjenje nastale su prve jugoslavenske željeznice, pod nazivom "Željeznice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca", (kratica: SHS-CXC). Na temelju ustavnog amandmana od 1929. godine naziv se promijenio u Jugoslavenske državne željeznice (JDŽ). Jugoslavenske željeznice su tako nastale iz spajanja željeznice bivše Dunavske monarhije i Srpske državne željeznice (SDŽ). Pored glavne uprave u Beogradu postojalo je još 5 uprava u Ljubljani, Zagrebu, Subotici, Beogradu i Sarajevu.
Prethodnici

U sastavu nove jugoslavenske željezničke mreže našle su se 1918. godine sljedeće:[5]
Drugi svjetski rat

Invazijom njemačke, talijanske, mađarske i bugarske vojske Drugi svjetski rat je 6. travnja 1941. počeo u Jugoslaviji. Nakon njene kapitulacije su proglašene su marionetske države Nezavisna Država Hrvatska i Nedićeva Srbija. Željeznice su podijeljene između sila osovine i kolaborirajućih država.
Vozni park JDŽ je podijeljen između DRB, MÁV, BDŽ, FS i novoosnovane HDŽ i SDŽ.
Do kraja Drugog svjetskog rata željeznica je pretrpjela znatna razaranja i samo s velikim naporom je nakon rata opet uspostavljena. Mnoge lokomotive su od strane prijašnjih sila osovine vraćene, izmijenjene ili predane kao reparacija. Predajom istočne teritorije Trsta Jugoslaviji su ušle oko 100 km željezničke mreže s jednosmjernom strujom (3000V) u sastav JDŽ.
Razvoj

Veliki građevinskih projekti su do kraja 1970-ih godina sprovedeni, kako bi se djelomično nerazvijena i neskladna željeznička mreža dovela na europski standard. Reformiranjem željezničke uprave 1952. godine, mijenja se naziv u "Jugoslavenske željeznice". Uvođenjem samoupravljanja, došlo je do decentralizacije željeznice. "Zajednica jugoslavenskih željeznica" (ZJŽ) sastojala se od glavne uprave sa sjedištem u Beogradu, organizacija KSR (Kola za spavanje i ručavanje), zavod za projektovanje ZJŽ – današnji CIP i 5 željeznička transportna poduzeća (ŽTP): Beograd s upravom u Titogradu (današnja Podgorica), Zagreb, Sarajevo, Skopje i Ljubljana.
Sama Ljubljana je bila Udruženo željezničko poduzeće (slo. Združeno železniško podjetje, kratica: ZŽTP) koje je bilo podijeljeno u tri autonomna poduzeća, ŽTP Maribor, Ljubljana i Postojna.
Nestanak
Kraj Jugoslavenskih željeznica počinje s raspadom SFRJ početkom 1990-ih, a 2004., nakon transformacije Savezne Republike Jugoslavije u Državnu Zajednicu Srbije i Crne Gore su preimenovane u Željeznice Srbije.
Nasljednice
1 Za vrijeme rata u BiH su postojale i Željeznice Hrvatske Republike Herceg Bosne.
- Vlak Željeznice FBiH
- Vlak Željeznice Republike Srpske
- Vlak Makedonskih željeznica
- Vlakovi Željeznice Crne Gore
- Vlak Željeznica Srbije
- Vlak Slovenskih željeznica
- Vlak Kosovskih željeznica
Remove ads
Dan željezničara Jugoslavije
Dan željezničara Jugoslavije ustanovljen je 1950. godine, a povod je bio generalni štrajk željezničara u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji između 15. i 16. travnja 1920. godine. Zaustavljen je cijeli željeznički promet u Jugoslaviji do kraja mjeseca. Željezničari svih željezničkih stanica, ložionica i radionica ustali su protiv nasilja. Na Zaloškoj cesti u Ljubljani bilo je najkrvavije, nastradalo je 14 osoba. Neprekidno od 1950. godine pa sve do 1991./1992. godine, radni ljudi na jugoslavenskim željeznicama slavili su ovaj dan svečano i radno, podsjećajući se na mnoge događaje narastanja i sazrijevanja radničkog pokreta i svega što je vodilo kao održanom povijesnim generalnom štrajku.
Remove ads
Vozni park

Sve Lokomotive građene od 1930. godine su, nakon definitivne raspodjele lokomotiva
kao odšteta Prvog svjetskog rata (1933.), ubačene u novi sustav numeracije. Sistem je bio pokušaj
kodificiranja po određenim tehničkim karakteristikama.[6]
Numeracija parnih lokomotiva, tendera i motornih vozila
Oznaka serije kod normalnog kolosijeka serije:
01 – 14 stalna i 101 – 114 privremena; Brzovozne lokomotive sa zasebnim tenderom
15 – 19 st. i 115 – 119 priv. Lokomotive s tenderom za putnički i teretni promet
20 – 49 st. i 120 – 149 priv. Teretne lokomotive sa zasebnim tenderom
50 – 59 st. i 150 – 159 priv. Lokomotive s tenderom za teretne i lokalne vlakove
60 – 69 st. i 160 – 169 priv. Lokomotive za manevru
Uski kolosijek 0,76 m serije:
70 – 94 stalna i 170 – 194 privremena; Lokomotive širine kolosijeka 760 mm
95 – 98 st. i 195 – 198 priv. Lokomotive sa zupčanikom širine kolosijeka 760 mm
99.2, 99.3 i 99.4; Lokomotive širine kolosijeka 600 mm, broj iza tačke označava broj
vezanih osovina.
Objašnjenje:
Pri tome dvoznamenkaste oznake su važile za lokomotive koje su mlađe od 25 godina (u
odnosu na 1933. godinu) i ako ih ima više od 5 komada u voznom parku, a
trocifrene brojeve (sa 100) su dobivale lokomotive koje su bile starije od 25
godina ili ih je bilo manje od 5 komada u voznom parku.
Numeracija dizel i električnih lokomotiva
Početkom 1960-ih počinje da se primjenjuje sistem numeracije za dizel i električne lokomotive
na JŽ koji se zasniva na kodnom obilježavanju, na principu trobrojne oznake serije.
Parne lokomotive

Serija 01 – 69 i 101 – 163 Normalnotračne lokomotive 1435 mm
Serija 70 – 98 Uskotračne lokomotive 760 mm
Serija 99 Uskotračne lokomotive 600 mm
Dizel lokomotive
Lokomotive s električnim prijenosom snage
Serija 641 – 645
Serija 661 – 666


Lokomotive s mehaničnim prijenosom snage
Lokomotive s hidrauličnim prijenosom snage
Serija 721
Serija 731 – 734

Serija 740 – 742
Serija 761

Električne lokomotive
3 kV lokomotive na jednosmjernu struju
Serija 341 – 342

Serija 361 – 362
25 kV lokomotive na naizmjeničnu struju
Serija 441

Serija 461

Remove ads
Izvori
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads