Savezna Republika Jugoslavija

Ovo je glavno značenje pojma Savezna Republika Jugoslavija. Za druga značenja pogledajte Jugoslavija (razdvojba).

Savezna Republika Jugoslavija (skraćeno SRJ) je federalna država koja je formirana u 27. travnja 1992. odlukom Saveznog vijeća SFRJ, kao zajednička država Srbije i Crne Gore.

Savezna Republika Jugoslavija
Савезна Република Југославија
Federacija
← 27. travnja 1992. – 4. veljače 2003. →
Grb Zastava
Himna
Hej, Slaveni
Glavni grad	Beograd
Jezici
srpskohrvatski(do 1997.), srpski
Vladavina
Republika
Predsjednik
Dobrica Ćosić	1992. – 1993.
Zoran Lilić	1993. – 1997.
Slobodan Milošević	1997. – 2000.
Vojislav Koštunica	2000. – 2003.
Premijer
Milan Panić	1992. – 1993.
Radoje Kontić	1993. – 1998.
Momir Bulatović	1998. – 2000.
Zoran Žižić	2000. – 2001.
Dragiša Pešić	2001. – 2003.
Povijest
nakon Hladnog rata
27. travnja 1992. Ustav
28. travnja 1992. uspostavljanje
1. studenog 2000. Članstvo u UN-u
4. veljače 2003. Rekonstituirana
Površina
2002.	102350 km2
Stanovništvo
2002.	10.832.545
Valuta	jugoslavenski dinar, euro
Pozivni broj	381
Vremenska zona	+1
Prethodnice SFRJ Nasljednice Srbija i Crna Gora
v r u

Duže vremena se među međunarodnopravnim autorima smatralo upitnim, može li se SRJ smatrati univerzalnim sljednikom SFRJ - na što su pretendirale vlasti SRJ - ili je zapravo riječ o novoj državi.^[1] Sjedinjene Američke Države su još 21. svibnja 1992. godine objavile svoje službeno stajalište da SRJ nije univerzalni pravni sljednik SFRJ, nego je uslijed disolucije (raspada) ta država prestala postojati - tj. da se novonastale države nisu odcijepile od SFRJ, nego je nastupio raspad SFRJ.^[2] Vijeća sigurnosti Ujedinjenih haroda je Rezolucijom 777 od 19. rujna 1992. zauzela stajalište da "Savezna Republika Jugoslavija ne može automatski nastaviti članstvo bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u Ujedinjenim narodima".

Ubrzo nakon okončanja vladavine Slobodana Miloševića u SRJ 5. listopada 2000. god., dana 27. listopada 2000. god. je SR Jugoslavija podnijela zahtjev da postane članica Ujedinjenih naroda,^[3] , te je potom u članstvo UN - kao novonastala država - SRJ bila prihvaćena Rezolucijom br. 55/12 od 1. studenog 2000. god.^[4] Naposljetku je ugovorom o pitanjima sukcesije sklopljenim 10. travnja 2001. god. između Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske, Republike Makedonije, Republike Slovenije i Savezne Republike Jugoslavije ustanovljeno da svih tih pet država predstavljaju jednakopravne sljednice bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.^[5]

Dana 14. ožujka 2002., predstavnici SR Jugoslavije, Republike Srbije i Republike Crne Gore su uz nazočnost visokog predstavnika Europske unije potpisali Polazne osnove za preuređenje odnosa Srbije i Crne Gore, kojima je predviđeno da SRJ ubuduće nosi naziv Srbija i Crna Gora. Dana 4. veljače 2003. formirana je Državna zajednica Srbija i Crna Gora utemeljena na ravnopravnosti dviju država članica, tj. Srbije i Crne Gore;^[6] ta je zajednica prestala postojati proglašenjem neovisnosti Crne Gore 3. lipnja 2006. godine.^[7]

Čitavo postojanje Savezne Republike Jugoslavije obilježeno je posljedicama neuspješnog ratovanja protiv Hrvatske, protiv Bosne i Hercegovine, te potom protiv kosovskih Albanaca: ekonomske sankcije koja je nametala međunarodna zajednica teško su pogodile gospodarstvo, a veliki dio stanovništva dovele do siromaštva.

U svibnju 1992. god. osnovana od postrojbi JNA na području SR Jugoslavije Vojska Jugoslavije- koja će narednih godina slati zapovjedni kadar da vodi Srpska vojska Krajine (na teritoriju Republike Hrvatske) i Vojske Republike Srpske (na teritoriju Bosne i Hercegovine). Nako što je još od proljeća 1991. god. Jugoslavenskanarodna armija bila počela potajice dijeliti oružje etničkim Srbima u Hrvatskoj i BiH,^[8] te je u prosincu 1991. god. Generalštab JNA službeno donio Direktivu o upotrebi oružanih snaga u narednom periodu za pripremu i izvođenje borbenih dejstava (str. pov. broj: 2256-1 od 10. 12. 1991.) u kojoj se kao glavni cilj snaga JNA u očekivanom ratu navodi - zaštitu srpskog stanovništva,^[9] do vremena formiranja Savezne Republike Jugoslavije i istodobnog početka Rata u Bosni i Hercegovini, JNA je na područje Srbije bila izmjestila sve važnije pogone za proizvodnju naoružanja i važnije zalihe streljiva.^[10]

Stanje u državi

Srbija i Crna Gora proglasile su 27. travnja 1992. Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ), s predsjednikom (1992. – 93.) Dobricom Ćosićem. SRJ je obuhvaćala 102 173 km², a prema popisu iz 1991. imala je 10,4 milijuna stanovnika: Srba 62%, Albanaca 17% (procjena), Crnogoraca 5%, Madžara 3%, Muslimana 3%, i dr. Već od 30. svibnja 1992. godine našla se SR Jugoslavija pod međunarodnim sankcijama proglašenim od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih Naroda, zbog sudjelovanja u ratu protiv Bosne i Hercegovine. Rezolucijom 757 je zabranjena sva međunarodna trgovina sa SRJ i blokirana su sva jugoslavenska novčana sredstva u inozemstvu, izuzev u svrhu dobave medicinske i humanitarne pomoći te hrane.^[11]

Teške ekonomske sankcije potrajale su do kraja Rata u BiH i u rata s Republikom Hrvatskom, koji je nastupio sklapanjem Daytonskog sporazuma skopljenog 21. studenog 1995. godine: sankcije su suspendirane 22. studenog 1995., a posve ukinute 1. listopada 1996. god.^[12] Od 1998. godine na snazi su opet značajne međunarodne sankcije Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država protiv SR Jugoslavije, zbog Rata na Kosovu.^[13] Potpora Republici Srpskoj koja se nastojala odcijepiti od Bosne i Hercegovine i Republici Srpske Krajine koja je pokušala odcjepljenje od Republike Hrvatske pokazala se izrazito skupom i naposljetku neuspješnom. Zbog međunarodnih sankcija i ratovanja, barem pola stanovništva SRJ zapalo je u siromaštvo i bijedu, te je preživljavalo u velikoj mjeri od međunarodne humanitarne pomoći. Tijekom rata je gospodarstvo SRJ pribjeglo krijumčarenju, koje je samo donekle pomoglo održavanju trgovine, i to uz često čudnovate rezultate – npr. je postojala oskudica inzulina i osnovnih antibiotika, ali su neki luksuzne medicinske potrepštine poput preparata za mušku potenciju Viagra bili lako dostupi. Tijekom 1990.-ih je u SRJ "cvalo" jedino tzv. crno tržište, a državne mjere radi racioniranja opskrbe su pogađale dio stanovništva koji je prihode ostvarivao iz legalnih izvora, poput umirovljenika i državnih službenika; osobito one koji nisu imali dobre socijalne veze.^[14]

Unutar SRJ politički je dominirala Srbija. Njezin predsjednik (1989. – 1997.) Slobodan Milošević bio je 1997. izabran za predsjednika SRJ. Zbog represije nad kosovskim Albancima, snage NATO-a su od 24. ožujka 1999. napadale strateške ciljeve u SRJ. Nakon sporazumnoga povlačenja jugoslavenske vojske, na Kosovu je uspostavljena privremena uprava UN-a i nadzor snaga NATO-a (od 12. lipnja 1999.). Zbog podređenoga položaja unutar SRJ, Crna Gora je od 1997. težila samostalnijoj politici. Izmijenila je financijski sustav, uspostavila vlastitu policiju i graničnu kontrolu i najavljivala neovisnost. Od kraja 1990-ih SRJ kao zajednička srbijansko-crnogorska država praktički nije funkcionirala. U rujnu 2000. za predsjednika SRJ izabran je Vojislav Koštunica, čelnik Demokratske stranke Srbije i kandidat udružene opozicije (Demokratska opozicija Srbije – DOS). Slobodan Milošević je svrgnut u prosvjedima 5. listopada 2000. Promjena vlasti olakšala je prijam SRJ u UN (1. studenog 2000.) i u druge međunarodne organizacije. Odnose unutar SRJ promijenila je i pobjeda DOS-a na parlamentarnim izborima u Srbiji, u prosincu 2000. Uz sudjelovanje Europske unije, savezni i republički vođe dogovorili su (14. ožujka 2002.) preuređenje SRJ u novu državnu zajednicu nazvanu Srbija i Crna Gora, što je provedeno donošenjem Ustavne povelje od 4. veljače 2003. Ta se zajednica raspala 2006. osamostaljenjem Crne Gore.

Republike i autonomne pokrajine

SRJ je bila podijeljena na dvije republike i na dvije autonomne pokrajine koje su bile dio Republike Srbije.

Ime	Glavni grad	Zastava	Grb	Lokacija
Srbija AP Kosovo i Metohija AP Vojvodina	Beograd Priština Novi Sad
Crna Gora	Podgorica

Poveznice

• Predsjednici Savezne Republike Jugoslavije