Schengenski prostor

Schengenski prostor obuhvaća teritorije 29 europskih zemalja koje su usvojile Schengenski sporazum potpisan 1985. u Schengenu u Luksemburgu. Schengenski prostor u mnogočemu funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Zemlje članice provode zajednički vizni sustav.

██ Schengenski prostor

██ zemlje s otvorenim granicama prema Schengenskom prostoru (Monako, San Marino, Andora i Vatikan)

██ zemlja kandidat (Cipar)

Schengenske odredbe dio europskog prava postale su ugovorom iz Amsterdama iz 1999. godine, no prostoru službeno pripadaju i četiri države koje nisu u Europskoj uniji: Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska. Područje trenutačno obuhvaća populaciju od više od 423 milijuna stanovnika te površinu od 4 368 693 km².

Cipar se, kao član Europske unije, također obvezao na ulazak u Schengenski prostor. Prije pune implementacije schengenskih pravila svaka zemlja mora ispuniti potrebne uvjete u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka. Međutim, Cipru problem predstavlja spor sa Sjevernim Ciprom.

Europska migracijska kriza 2015. odgodila je proširenje Schengenskoga prostora na Bugarsku, Hrvatsku i Rumunjsku. Hrvatska je ušla u Schengenski prostor 8. prosinca 2022. godine,^[1] a punopravnom članicom postala je 1. siječnja 2023. godine.^[2]

Bugarska i Rumunjska djelomično su primljene u Schengen 31. ožujka 2024. te su dijelom istoga u potpunosti postale 1. siječnja 2025. godine.^[3]

Europski sustav putnih informacija i autorizacije (ETIAS) planirani je elektronički sustav autorizacije Europske unije za posjetitelje oslobođene od vize koji putuju u Schengenski prostor (uključujući zemlje EFTA-e), kao i na Cipar.