From Wikipedia, the free encyclopedia
Krčenje šume u Indoneziji podrazumijeva trajni gubitak šuma i raslinja diljem zemlje, što ishoduje neprocjenjivim negativnim utjecajem na društvo i okoliš. Indonezija je podneblje nekih od biološki najraznovrsnijih šuma na svijetu i treća je po broju vrsta, nakon Brazila i Demokratske Republike Kongo.[1] Sve do 1900. godine Indonezija je još uvijek bila prekrivena gustim šumama, koje su činile 84% ukupne površine države. Krčenje šuma se tijekom 1970-ih znatno uvećalo, te je u ubrzanom usponu od tada. Procjenjuje se da je pokrivenost šumama od 170 000 000 hektara tijekom 1900. smanjena na manje od 100 000 000 hektara do kraja 20. stoljeća.[2] Tijekom 2008. godine predviđeno je da će tropske kišne šume u Indoneziji iščeznuti u idućih 10 godina.[3] Od ukupne siječe šuma u Indoneziji, čak 80% se vodi kao nezakonito.[4]
Velika šumska prostranstva u Indoneziji uništena su i pretvorena u plantaže od strane velikih međunarodnih tvrtki za preradu celuloze, kao što je Asia Pulp and Paper.[5] Šume često bivaju spaljene od strane poljoprivrednika i vlasnika plantaža.[6] Drugi veliki povod krčenja šume je drvna industrija, vođena potražnjom iz Kine i Japana.[7] Razvoj poljoprivrede i projekti transmigracije prisilili su veliki broj ljudi naseliti se u prašumskim predjelima, dodatno ubrzavajući krčenje šume.
Siječa i paljenje šuma radi raščišćavanja zemljišta za poljoprivredu, učinili su Indoneziju trećim najvećim svjetskim odašiljačem plinova koji potpomažu učinak staklenika, iza Kine i SAD-a.[8] Šumski požari često uništavaju velike površine prerađivača ugljena, uključujući stare prašume i tresetišta. Tijekom svibnja 2011. Indonezija je proglasila moratorij povodom novih ugovora o siječi šuma, kako bi podržala borbu protiv te pošasti.[9] Ova odluka pokazala se neučinkovitom, jer je stopa siječe šuma nastavila rasti. Od 2012. godine Indonezija je prestigla stopu siječe šuma u Brazilu[10], te postala najbrže odšumljavajuća država na svijetu.[11]
Indonezijsko otočje od oko 17 508 otoka podneblje je nekih od šuma s najrazličitijim biljnim i životinjskim vrstama na svijetu. Tijekom 1900. ukupna šumska područja predstavljala su 84% od ukupne površine Indonezije. Do 1950. plantaže i male oranice i dalje su zauzimale samo mali dio. Šumski pokrivač u tom dobu se procjenjuje na 145 000 000 hektara primarne šume i još 14 000 000 hektara srednjeg i plimskog raslinja. U ranim 1970-ima Indonezija rabi ovaj vrijedan resurs u gospodarske svrhe, uslijed razvoja drvne industrije. Od kasnih 1980-ih do godine 2000., kapacitet proizvodnje povećan je za skoro 700% u industriji celuloze i papira, što je Indoneziju učinilo devetim najvećim proizvođačem celuloze i jedanaestim najvećim proizvođačem papira na svijetu.
Stopa siječe šuma nastavlja rasti. Državno izvješće o okolišu za 2009. koje je podnio predsednik Susilo Bambang Judojono, pokazalo je da je broj požara narastao s 19 192 tijekom 2008. na čak 32 416 tijekom 2009. godine. Ministarstvo okoliša optužilo je slabo provođenje zakona i nedostatak nadzora od strane mjesnih vlasti, jer je raščišćavanje zemljišta primarni uzrok požara.[12] Između 1990. i 2000. godine, 20% šumske površine u Indoneziji je izgubljeno (24 000 000 ha), a do 2010. samo je 52% ukupne površine zemljišta još pod šumom (94 000 000 hektara).[13] Usprkos moratoriju u novim ugovorima za siječu šuma nametnutim 2010., stopa krčenja šume nastavila je rasti do 840 000 hektara u 2012. godini, nadmašivši krčenje šume u Brazilu.[14]
Uništavanje močvarnih šuma treseta zarad plantaža uljnih palmi u gradu Indragiri Hulu, pokrajina Riau, Sumatra Indonežanske nizinske tropske šume, najbogatije drvnom građom i bioraznolikošću, najviše su izložene riziku. Do 2000. godine one su skoro u potpunosti nestale u Sulawesiju, i predviđa se da će uskoro nestati i na Sumatri i Kalimantanu.
Deseci tisuća kvadratnih kilometara šume na Sumatri potpuno su uništeni, često pod zapovjedništvom središnje vlade koja podržava rad međunarodnih tvrtki na uklanjanju šume.[15] Na Kalimantanu su između 1991. i 2014. velike površine obrasle šumom izgorjele uslijed nenadziranih požara, što je uzrokovalo onečišćenje atmosfere diljem jugoistočne Azije.[16]
Zajednička studija Velike Britanije i Indonezije o drvnoj industriji u Indoneziji 1998. godine pretpostavila je da je 40% posiječenih stabala uklonjeno nezakonito, s vrijednošću od preko 365 000 000 američkih dolara.[17] Prema novijim procjenama, uzevši u obzir zakonitu siječu stabala i uspoređujući ju s količinom domaće potrošnje i izvoza, računice pokazuju da je 88% posiječenih stabala u zemlji uništeno na neki način nezakonito.[18] Malezija je ključna tranzitna zemlja za nezakonito stvorene drvene proizvode iz Indonezije..[19]
Procjenjuje se da je oko 73% proizvedene drvne građe zasigurno pribavljeno nezakonitom siječom stabala.[20] Mnogi načini krčenja šume u Indoneziji smatraju se iz više razloga nezakonitim.
Privatne korporacije, motivirane zaradom od strane lokalnih i regionalnih tržišta zahtjeva za drvnom građom, odgovorne su za uništavanje šume. Ova agro-industrijska poduzeća često ne posluju u skladu s osnovnim zakonskim propisima, jer neprimjereno primjenjuju isplativije ali daleko ekološki neučinkovitije načine siječe šuma, poput šumskih požara radi pustošenja zemljišta u poljoprivredne svrhe. Šumarski zakon iz 1999. godine navodi da je od ključnog značaja za tvrtke biti podržane od strane vlasti u pojedinim područjima uz IPK dopusnicu, tj. dopusnicu za prikupljanje drvne građe radi zakonitog odobrenja siječe šume.[21] Međutim, mnoge od ovih korporacija uspijevaju preskočiti zakonsku proceduru i uz to uvećaju zaradu od prihoda služeći se nezakonitim djelatnostima, poput podmićivanja državnih službenika. Na ruku im idu i loše zakonske regulative u Indoneziji, koje obeshrabruju napore za očuvanje šumarstva.[22]
U praksi diljem države poljoprivrednici i nadničari u ruralnim predjelima, koji posjeduju najniži stupanj obrazovanja, primjenjuju osnovni način košenja i paljenja usjeva kako bi „oplemenili“ svoja obradiva zemljišta. Ova rudimentarna poljoprivredna tehnika podrazumijeva i siječu šumskog drveća prije sušne sezone, a potom i spaljivanje ovih stabala u idućoj sušnoj sezoni, u cilju osiguravanja gnojiva koje će obogatiti mineralni sastav zemljišta. Ova poljoprivredna praksa ponavlja se na istom zemljištu sve dok se ono ne isprazni od hranjivih materija i više nije u stanju davati dovoljan urod i donositi poljoprivredne prinose. Nakon toga, ovi poljoprivrednici prelaze na drugu česticu i iznova primjenjuju svoj način siječe i paljenja usjeva.[23] Ovaj društveni čimbenik krčenja šume povećava izazove s kojima se suočava održivost šumarstva u zemljama u razvoju kao što je Indonezija.
Napori u cilju zaustavljanja globalnih klimatskih promjena uključili su i mjere koje su osmišljene kako bi se pratilo uništavanje šume u Indoneziji i kako bi se državne i mjesne vlasti potaknule zaustaviti daljnji nestanak stabala. Opći naziv ovog programa je „Smanjenje emisija šumske degradacije i krčenja šuma“ (REDD). Novi sustavi za praćenje krčenja šume rabe se u Indoneziji. Jedan takav sustav, Akcijska platforma šumskog monitoringa pod upravom Centra za globalni razvoj, trenutačno prikazuje podatke o siječi šuma diljem Indonezije na mjesečnoj razini.[24]
Dana 26. svibnja 2010. godine Indonezija je potpisala sporazum o namjerama s Norveškom, u kojem se postavlja dvogodišnji moratorij o novim koncesijama za siječu šuma, kao dio dogovora u kojem Indonezija dobija 1 000 000 000 američkih dolara ako ne prekrši svoju obvezu. Očekivalo se da Sporazum smanji industriju palminog ulja i zaustavi ili uspori planove o stvaranju velikog poljoprivrednog imanja u provinciji Papua.[25]
Sredstva će u početku biti posvećena dovršenju strategije klime i šuma Indonezije, izgradnji i institucionalizaciji ljudskih kapaciteta koji bi pratili, izvješćivali i provjeravali smanjenje emisije štetnih plinova, a ujedno i usvajali nove politike i institucionalne reforme.[26] Norveška kani pomoći Indoneziji pri uspostavljanju sustava koji bi smanjio korupciju, tako da zakon može biti proveden u potpunosti.[27][28] Dvogodišnji moratorij o siječi drveća proglašen je 20. svibnja 2011. godine. Tijekom 2013. produljen je za još dvije godine.[29]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.