Historija Srpske pravoslavne crkve
From Wikipedia, the free encyclopedia
Historija Srpske pravoslavne crkve datira od 1219. godine kada je srpska crkva (odnosno žička arhiepiskopija) postala autokefalna. Dotada je pravoslavna crkva u Srbiji deo Vaseljenske patrijaršije u Carigradu.
Sadašnji naziv, Srpska pravoslavna crkva nosi tek od 1920. godine, kada su objedinjene sve pokajinske pravoslavne crkve na teritoriji Kraljevine SHS. Srpska pravoslavna crkva kao svoju preteču, na koju se poziva, navodi i Pećku patrijaršija, autokefalnu pravoslavnu crkvu sa sedištem u Peći, koja je postojala u periodu između 1346-1463 i 1557-1766 godine.
Srpska crkva je, pored duhovnog rada, često vodila i nacionalnu politiku, naročito za vreme turske vladavine.[1] Tokom povesti Srpske crkve, među duhovnim vođama postojala je napetost između dve struje - oni koji su bili za saradnju sa Carigradom ("svaka vlast je od Boga") i oni koji su zagovarali oružanu pobunu protiv Turskog carstva.[2]