From Wikipedia, the free encyclopedia
Iščašenje zgloba ili luksacija zgloba (lat. luxatio) je gubitak međusobnog kontakta između dve zglobne površine. Nakon iščašenja pogođeni zglob, odnosno delovi tela oko njega su nepokretni, deformisani i u abnormalnom položaju. Ako su dve zglobne površine nakon njihovog pomeranja u delimičnom kontaktu onda, takvo stanje (povredu) nazivamo subluksacija (lat. subluxatio).[1]
Iščašenja zgloba nisu tako česta kao uganuća zglobova i ostale povrede mišića, kostiju i zglobova.
U Ujedinjenom Kraljevstvu godišnje prosečno iščaši zglob samo jedna osoba na 2.500 stanovnika.
Iščašenja zglobova (bez preloma), lečena u bolnicama Hrvatske, iznose 1,4% do 1,7% svih bolnički lečenih povreda i trovanja.[2]
Urođeno iščašenje kukova je najčešća urođena anomalija lokomotornog sistema dece u svetu. Dosadašnja istraživanja su pokazala da se njihova učestalost kreće i do 5%.
Iako postoji mogućnost da svaki zglob u ljudskom telu bude iščašen ili delimično iščašen (subluksiran), najčešće su iščašenja prisutna na sledećim zglobovima u ljudskom telu;
Iščašenje zgloba obično uzrokuje nagli pokret u zglobu koji prelazi normalne granice fiziološkog pokreta.[1]
Iako iščašenja zgloba najčešće nastaju nakon povrede, ponekad mogu biti posledica bolesti koja zahvata strukture zgloba, npr. reumatoidnog artritisa, drugih formi artritisa, kongenitalnih anomalija i bolesti mišića i tetiva, kao komplikacija osnovne bolesti.[1]
Iščašnje zgloba može nastati i prilikom epileptičkog napada ili za vreme tetanusom izazvanih grčeva (tetaničkih grčeva).[3]
U zdravom zglobu sve kosti koje ga čine međusobno su povezane čvrstim vezivnim trakama - ligamentima, koje okružuje vezivna ovojnica (vreća) koja se naziva zglobna kapsula. Ligamenti i zglobna kapsula su relativno čvrste i neelastične strukture koje daju čvrstinu zglobu a istovremeno dozvoljavaju i pokrete unutar normalnih granica za pojedini zglob.[4]
Kad se pod uticajem mehaničke sile dogodi iščašenje, jedna od kostiju koja čini zglob biva izbačena iz svog prirodnog i normalnog položaja u zglobu (vidi sliku levo) zbog jakog istezanja i rupture (cepanja) zglobne kapsule, ligamenata a često i mišića i tetiva koje okružuju zglob.
Traumatsko iščašenje retko nastaje direktnim dejstvom mehaničke sile na zglob, već kao posledica dejstva mehanizma poluge kojim se oštećuju zglobna kapsula, ligamenti, mišići i njihovi pripoji što može imati za posledicu odvajanje dela kosti ili potpuni prelom kosti (luksacijski prelom).
Sklonost iščašenju i subluksacijama (delimičnom iščašenju) mogu imati osobe kod kojih su zglobne površine urođeno „plitke“ ili abnormalno formirane, npr. kongenitalne displazije kuka ili kod artroza), kao i kod postojanja drugih bolesti mišića i njihovih pripoja, kostiju, ligamenata i zglobnog tkiva.[4]
Otvoreno iščašenje vrsta je iščašenje kod kojeg kao posledica dislokacije (izmeštanja) kostiju nastaje i otvorena povreda na koži (rana).
Iščašenje inveterata, ili staro, zapušteno iščašenje, je vrsta povrede u zglobu kod koje nije na vreme izvršena repozicija ili nameštanje kostiju..
Patološka iščašenje je povreda nastala kao posledica poremećaja kao što su izliv u zglob, osteoliza, artritis, labava zglobna kapsula ili oštećenje mišića.
Urođeno (kongenitano) iščašenje ili dsplazija kuka, je poseban oblik iščašenja uzrokovan plitkom zglobnom čašicom na kuku ili rotacionim anomalijama vrata butne kosti, koje se formiraju tokom intrauterinog života fetusa. Genetički faktori, intrauterina malpozicija i faktori okoline imaju svoju ulogu u nastanku ovog poremećaj. Kada je zbog displazije poluprečnik acetabuluma karličnog zgloba veći nego prečnih glave butne kosti, zglobne površine su nepravilno opterećene, postoji veća sloboda kretanja glave butne kosti, što smanjuje stabilnost zgloba na fizički stres, i dovodi do dislokacije i iščašenja.
Etiologija, urođenog iščašenja kuka nije dovoljno poznata. Labavost i insuficijencija kapsule i pratećih ligamenata su osnovni faktor u patogenezi tipičnog iščašenja kuka. U prošlosti se mnogo polagalo na primarnu displaziju acetabuluma, ali se sada misli da je to rezultat a ne uzrok iščašenja kuka. Genetički faktori, intrauterina malpozicija i faktori okoline imaju svoju ulogu. Genetika kod ovog deformiteta često igra veliku ulogu. Ako su roditelji ili neki blizak rođak imali urođeno iščašenje kukova kao bebe, postoji veća šansa da ga imaju i njihovi potomci. Nasledni faktor, međutim nije i presudan, jer često deca osoba koje su imale ovaj ortopedski problem, imaju sasvim dobre kukove. Ponekad se ovaj deformitet može javiti još dok je beba u maminom stomaku, zbog manjka plodove vode, delovanja hormona ili povećanog tonusa materice. Takođe, do iščašenja može doći i prilikom porođaja, najčešće ako beba ne ide glavicom nego karlicom. Većinu kongenitalnih iščašenja kuka, sa jedne ili sa obe strane, roditelji najčešće primete kada dete počne da hoda jer pod težinom tela, glava butne kosti izlazi iz svoje plitke čašice, odnosno iščaši se. Noga na toj strani je kraća a dete pri hodu šepa i žali se na bolove u kuku. Obostrano iščašenje zglobova kuka kod dece karakteriše nepravilan hod u vidu geganja, šepanja, sličan hodu patke („pačji hod“). Kako bi se pravovremeno otkrilo urođeno (kongenitano) iščašenje kuka, danas se sva deca nakon rođenja preventivno pregledavajuju od starne ortopeda uz obavezan ultrazvučni ili rendagenografski snimak kukova.
Habitualno ili recidivirajuće iščašenje ili subluksacija, nastaje kao posledica jednog ili više traumatskih iščašenja, kao posledica nepotpunog zarastanja zglobne čaure i ligamenata nakon prvog iščašenja, ili urođene slabosti zglobnih veza i zglobnih površina (hondomalacija). Habitualna iščašenja karakteriše učestala dislokacija u zglobu pri neznatnoj povredi pa čak i pri fiziološkom pokretu.
Habitualna iščašenja su najčešća u ramenom zglobu i čašici. Praćena su slabijim bolovima, a mogu biti i bezbolna. Neke osobe mogu i namerno određenim pokretom ruke izazvati (bezbolno) iščašenje ramena, a zatim isto tako sami vratiti zglob u prirodni položaj.
Iščašenje donje vilice, je iskliznuće (dislokacija) zglobnog nastavka donje vilice iz zglobne jame slepoočne kosti i može biti jednostrano ili obostrano.
Iščašenje donje vilice može nastati kao;
Može nastati nakon dugog vađenja zuba (kada bolesnik dugo drži usta otvorena, prilikom primene jakih sila kod bolesnika koji već imaju problema sa zglobom ili u opštoj anesteziji, kada su mišići potpuno opušteni i svojim refleksnim skupljanjem sprečavaju iščašenja).
U slučaju da se desi u toku vađenja zuba, iščašenje je isključivo prema napred. Kod jednostranog iščašenja, donja vilica je pomerena ka zdravoj strani, a pri obostranom iščašenju prema napred. U tom slučaju zubi više nisu u međusobnom kontaktu, prisutan je jak bol i bolesnik otežano guta i (nerazumljivo govori).
Iščašenja donje vilice zahteva urgentnuoLečenje, koje se sastoji u što bržem vraćanju zglobnog nastavka. Ukoliko se to ne uradi odmah, javlja se grč mišića koji je toliko snažan da se kasnije nameštanje ne može izvršiti bez totalne anestezije. Posle nameštanja u pravilan položaj, donja vilica se fiksira poveskom (u vidu tzv. „praćke“ za bradu), u trajanju od nekoliko dana.
Najčešće u sportu (boks), pada na glavu u saobraćajnim udesima, itd.
Ostali simptomi zavise od stepena oštećenja okolnih tkiva i opštih reakcija organizma na povredu.
Dijagnoza iščašenja zgloba postavlja se na osnovu:
Od momenta povrede i nameštanja zgloba lečenje u proseku traje od 3-6 nedelja kako bi ligamenti i zglobna kapsula potpuno zarasli.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.