Kupoprodaja Konavala 1391.
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kupoprodaja Konavala 1391. god bio je prvi pokušaj Dubrovnika da zagospodari područjem Konavala zbog strategijsko-pomorskih i ekonomskih razloga. Ako bi Konavle došle pod njezin nadzor, brodovi Dubrovačke Republike bi sigurnije plovili prema Jonskom i Egejskom moru i cjelokupnom Sredozemlju.[1]
Budući da su bili svedeni na skučeno gradsko područje, uz uski gradski pojas površine izvan zidina, Dubrovčani su tokom srednjeg vijeka, posebno u 14. i 15. stoljeću, uložili svu svoju diplomatsku moć i znanje kako bi proširili uski pojas granica svog teritorija.[2] Prva značajnija proširenja uslijedila su 1330. i 1333. godine, kad su kupili Ston i Pelješac.[3]
Kako nisu mogli steći posjede na Braču, Hvaru i Korčuli, Dubrovčani su usmjerili svu svoju pažnju, znanje i umjeće na Konavle, koje su smatrali za plemenitu baštinu dubrovačke vlastele, koja vuče korjene od nekadašnjih građana starog Epidaura.[4]
Oni su se u svim tim svojim nakanama pozivali na povelju koju im je izdao Sigismund Luksemburški 1387. godine. Ugarski kralj im je tom poveljom dao dozvolu da slobodno mogu kupovati zemlju i posjede u Bosni i Srbiji. Pozivajući se na tu povelju, Dubrovčani su krenuli u diplomatske akcije za dobivanje Konavala koje su tada pripadale bosanskoj vlastelinskoj porodici Sankovićima.[1]