Latinski patrijarh Jeruzalema
From Wikipedia, the free encyclopedia
Latinski patrijarh Jerualema (latinski: ) je titula koji koristi latinski katolički nadbiskup Jeruzalema. Njegova Nadbiskupija pod svojom nadležnošću ima sve katolike latinskog obreda u Izraelu, na Palestinskim teritorijama, u Jordanu i na Cipru. U samom Jeruzalemu katolici čine relativnu većinu među oko 11.000 kršćanskih stanovnika grada.[1] Od juna 2008. dužnost latinskog patrijarha drži Fouad Twal. Latinski patrijarh Jeruzalema također vrši dužnost Velikog priora Reda svetog groba.
U Katoličkoj crkvi se titula patrijarh obično koristi za najviše dužnosnike crkvi istočnog obreda. Jeruzalemski patrijarh je jedan od četiri patrijarha latinskog boreda - uz njega su to patrijarh Venecije, patrijarh Lisabona i patrijarh Istočne Indije (sa sjedištem u Goi). Uz ove titule postoje su ranije postojale počasne titule latinskog patrijarha Carigrada, Aleksandrije i Antiohije, službeno ukinute 1964.
Kod ne-katolika titulu patrijarha Jerualema koriste pravoslavni patrijarh Jeruzalema i armenski patrijarh Jeruzalema.
Titula latinskog patrijarha je uvedena nekoliko decenija nakon Velike šizme, odnosno podjele halkedonskih kršćana na katolike i pravoslavce, pri čemu su potonji imali patrijarha u Jeruzalemu. Godine 1099. su Jeruzalem osvojili katolički križari, protjerali pravoslavnog i imenovali vlastitog latinskog patrijarha. Njegova patrijaršija je djelovala iz Jeruzalema sve do 1187. kada je grad pao u muslimanske ruke; latinski patrijarh je protjeran, a vratio se pravoslavni (koji je dotada bio u egzilu). Sve do 1291. su latinski patrijasi djelovalki iz Akre, a nakon završetka križarskih ratova je otišli na Cipar, a potom u Rim gdje je vijekovima to bila počasna titula. Papa Klement VII je, pak, kao čuvare Svete zemlje imenovao tamošnje franjevce. Taj je aranžman prestao tek u 19. vijeku kada je obnovljena titula patrijarha.