From Wikipedia, the free encyclopedia
Publilije Sirijac (lat. Publilius Syrus, 1. vek pne.), u mnogim srednjovekovnim rukopisima pogrešno nazvan "Publije" (Publius), bio je rob koji je doveden u Rim iz Sirije, možda iz Antiohije,[1] a zatim oslobođen.[2]
Prema Makrobiju,[3] Publilije je zbog svoje inteligencije i nadarenosti dobio od gospodara ne samo slobodu, nego i obrazovanje, nakon čega se posvetio pisanju mimova na latinskom i njihovom izvođenju širom Italije.[2] Na igrama koje je Gaj Julije Cezar priredio kao deo svog trijumfalnog slavlja 46. pne. vladar ga je pozvao da se s drugim mimografima takmiči u izvođenju improvizovanih mimova na zadati scenarij i naposletku ga je proglasio za pobednika, dajući mu prvenstvo nad njegovim glavnim suparnikom, vitezom Decimom Laberijem.[3][4][5] Zna se za samo dva naslova njegovih mimova: Putatores (sh. Drvoseče)[6] i Murmido (sh. Gunđalo)[7] Na temelju oskudnih fragmenata koji su došli do nas nije moguće steći precizan uvid u tematiku ili dramatiku njegovih mimova.[2] Antički pisci često spominju Publilija s poštovanjem, naročito Seneka Retor,[8] Seneka Filozof,[9] Aul Gelije[10] i Makrobije,[11] pa se može zaključiti da su njegovi mimovi imali fikskirani pisani tekst i da su već rano bili naširoko čitani.[5] Nakon Publilija ugasio se i književni mim.[12]
U potonjim je vremenima Publilije bio poznat pre svega po jednoj zbirci mudrih poslovica, navodno prikupljenih iz njegovih mimova.[13] Znamo da je u 4. veku nove ere, u vreme Hijeronimova dečaštva (rođen oko 347. n.e.), ta zbirka korišćena kao lektira u školama.[14] Do nas je došla jedna zbirka, pod naslovom Publilii Syri Sententiae, koja odgovara tom opisu i sastoji se od oko hiljadu redaka u jampskim i trohejskim metrima; u njoj su izreke poredane abecednim redom i svaka zauzima po jedan redak.[5] Premda te izreke, od kojih mnoge pokazuju izvanrednu elegenaciju u misli i izrazu, zapravo potiču iz različitih izvora i nesumnjivo su delo mnogih ruku, ipak se značajan broj tih sentencija s velikim stupnjem sigurnosti može pripisati i Publiliju Sirijcu i njegovim savremenicima.[5] U Petronijevom Satirikonu sačuvano je deset jampskih stihova, koji navodno potiču od Publilija,[15] ali se njegovo autorstvo danas smatra spornim.[2]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.