1244.

Godina From Wikipedia, the free encyclopedia

Remove ads

Godina 1244 (MCCXLIV) bila je prijestupna godina koja počinje u petak u julijanskom kalendaru.

< | 12. vijek | 13. vijek | 14. vijek | >
< | 1210-e | 1220-e | 1230-e | 1240-e | 1250-e | 1260-e | 1270-e | >
<< | < | 1240. | 1241. | 1242. | 1243. | 1244.. | 1245. | 1246. | 1247. | 1248. | > | >>

Kratke činjenice
Remove ads

Događaji

Januar/Siječanj Mart/Ožujak

  • 1. 3. - Gruffudd ap Llywelyn ab Iorwerth, brat kralja Gwynedda Dafydda, poginuo je u pokušaju bekstva iz londonskog Towera (njegova četvorica sinova će vladati u Velsu). Dafydd će nakon ovoga sklopiti savez sa velškim kneževima i napadati engleske posede u Velsu.
Thumb
Montségur, sa zamkom iz 17. st.

April/Travanj Jun/Lipanj

  • proljeće-ljeto? - Obnovljen sukob između Splita i Trogira. Split je pod pritiskom trogirskih saveznika Šubića, Nelipića (Nelipac I je prvi spomenuti član obitelji), županâ Danila, Kristofora i Krajnika, pa bira za kneza bosanskog bana Mateja Ninoslava.
    • Splićani i vojska bosanskog bana će pustošiti okolinu Trogira.[1]
    • Uz Split su i drugi protivnici kralja Bele: humski knez Andrija, Poljičani sa Kačićima, župani Brativoj i Vukša...[1]
    • Kralj šalje na Split hrvatskog hercega i bana Dionizija a sam će ići na Bosnu.[1]
  • 7. 6. - Gvelfi i Gibelini: papa Inocent IV bježi iz Rima - u srpnju stiže u rodnu Đenovu, u listopadu bježi u Francusku.
  • 15. 6. - Kralj Bela je u taboru u Glažu, na međi Usore; hercegu i banu Dioniziju daje povelju kojom mu daje Vrbovec, Hrast i Cerovo brdo u Križevačkoj županiji.[2]
  • jun - Hvarezmijci, ostaci vojske horezmijskog vladara Dželaledina Mingburnua, i kurdske Kajmarije, saveznici egipatskog ajubidskog sultana As-Salih Ayyuba, upadaju u križarsku Palestinu, nakon što su napadali Damask.
  • jun? - Rekonkvista: kastiljski princ Alfonso je zauzeo Lorcu.
  • 29. 6. - Ugarski kralj Bela je sklopio mir sa Mletačkom Republikom, priznaje gubitak Zadra.[3]

Jul/Srpanj Septembar/Rujan

  • 12. 7. - Bitka u splitskom predgrađu, zapaljen je i grad, Splićani navečer šalju poslanike za mir.[1]
  • 15. 7. - Hvarezmijci zauzimaju Jeruzalem nakon kratke opsade, opustošena je Armenska četvrt i ostatak grada i protjerani Židovi.
  • 19. 7. - Mir sa Splitom: mora priseći na vjernost kralju, selo Ostrog i otok sv. Stjepana pripadaju Trogiru.[4]
  • 20. 7. - Nakon vojnog pohoda u Bosnu, do grada Glaškog[5] (Glaža) sklopljen je mirovni ugovor ugarskog kralja i bosanskog bana Mateja Ninoslava.[6]
    • U povelji kralja Bele bosanskom biskupu daje mu povlastice i potvrđuje posjede u Bosni i van nje; mnoge posjede je morao dati ban Ninoslav[2] U darovnici biskupiji u Đakovu (Dyaco), pominju se Gorjani (terra Gora), Levanjska Varoš (Nevna), Cerna, Tolisa, (Slavonski) Brod...
    • prvi put se spominju bosanske župe Uskoplje (crkva sv. Ivana u Dobrošinu[7]). Pominju se i župe Lepenica.[8] Lašva, Vrhbosna.
  • 14. 8. - Ugovorom iz Newcastlea sprečen sukob engleske i škotske vojske i rešen granični spor; dogovoreno je venčanje engleske princeze za škotskog princa.
Thumb
Jerusalimska citadela, Davidova kula (obnovljeni u mamelućkim i osmanskim vremenima)
  • 23. 8. - Hvarezmijci su zauzeli i jeruzalemsku Davidovu kulu - nekoliko tisuća kršćana je pušteno, ali je zatim masakrirano. Križari definitivno gube Jeruzalem.
  • < 25. 9. - Umro je solunski despot, nikejski vazal, Jovan Komnen Duka, nasleđuje ga brat Dimitrije (do 1246); nikejski car Jovan III Duka Vatac namerava zauzeti grad.

Oktobar/Listopad Decembar/Prosinac

  • 17 - 18. 10. - Bitka kod Forbije, tj. Hirbije kod Gaze: Egipatska ajubidska vojska, pojačana Hvarezmijcima, potukla je razne križare i njihove saveznike, Ajubide iz Homsa, Damaska i Keraka. Križarska moć je slomljena (Sedmi križarski rat će krenuti 1248. na Egipat, ali bez uspjeha).

Kroz godinu

  • Prvi spomen:
    • zamak Klenovnik
    • Lobor (possessio Lobur) u Zagorju (kralj ga daruje varaždinskom županu Mihovilu)
    • Ozalj, slobodni kraljevski grad.
  • Pavlini su osnovali prvi samostan u Hrvatskoj, u Dubici na desnoj obali Une, traje do 1465.[9]
  • Rostislav Mihajlovič, zet kralja Bele IV, vratio se u Ugarsku iz Haliča/Galicije;[10] on je zauzeo Premišl uz pomoć ugarske vojske, ali proterao ga je Danilo Romanovič.
  • Nikejski car Jovan Vatac (52) oženio se Konstanzom von Staufen (14), kćerkom svetog rimskog cara Fridriha, koja dobija ime Ana. Dolazi do skandala jer je Jovan ušao u odnose sa Aninom guvernantom, markizom della Fricca.
Remove ads

Rođenja

Glavni članak: :Kategorija:Rođeni 1244.
  • Elizabeta Kumanka, ugarska kraljica († 1290)

Smrti

Glavni članak: :Kategorija:Umrli 1244.

Reference

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads