Aleksandrijski rukopis
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Aleksandrijski rukopis, označavan sa A ili 02 (Gregory-Aland), je rukopis Starog zaveta i Novog zaveta[1]. Jedan od najznačajnijih rukopisa je Novi Zavet, napisan na grčkom jeziku, i datira sa početka 5. veka. Aleksandrijski rukopis je napisan na tankom pergamentu, dimenzija 32×26 cm[1].
Opis
Nedostaje: 1 Sam 12,17-14,9; Ps 49,20-79,11[2]; Matej 1,1-25,6; Jovan 6,50-8,52; 2 Kor 4,13-12,6[1].
Rukopis je napisan u Aleksandriji[3]. Kodeks je u Aleksandriji. Godine 1621, Lukarыs Kirilo, patrijarh Aleksandrijski, usvojen broj za Džejms I Stjuart[4].
Tekst Starog Zaveta fototipsko izdanje je priredio Ernsta Grabe u 1707-1720[5]. Tekst Novog Zaveta vo 1786 po Carl Gottfried Woide, linije na liniju, bez intervala između reči, tačnije skoro kao u originalu[6].
U 1753. godine predao Britanskom muzeju. Od 1973. čuva se u Britanskoj biblioteci (MS Royal 1. D. V-VIII)[1].
Remove ads
Povezano
Napomene
Literatura
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads