Aleksandrijski rukopis

From Wikipedia, the free encyclopedia

Aleksandrijski rukopis
Remove ads

Aleksandrijski rukopis, označavan sa A ili 02 (Gregory-Aland), je rukopis Starog zaveta i Novog zaveta[1]. Jedan od najznačajnijih rukopisa je Novi Zavet, napisan na grčkom jeziku, i datira sa početka 5. veka. Aleksandrijski rukopis je napisan na tankom pergamentu, dimenzija 32×26 cm[1].

Thumb
Lista κεφάλαια na Jevanđelje po Marku

Opis

Nedostaje: 1 Sam 12,17-14,9; Ps 49,20-79,11[2]; Matej 1,1-25,6; Jovan 6,50-8,52; 2 Kor 4,13-12,6[1].

Rukopis je napisan u Aleksandriji[3]. Kodeks je u Aleksandriji. Godine 1621, Lukarыs Kirilo, patrijarh Aleksandrijski, usvojen broj za Džejms I Stjuart[4].

Thumb
Fragment iz faksimil izdanje Woide (1786), koji sadrži tekst Jevanđelje po Jovanu 1,1-7

Tekst Starog Zaveta fototipsko izdanje je priredio Ernsta Grabe u 1707-1720[5]. Tekst Novog Zaveta vo 1786 po Carl Gottfried Woide, linije na liniju, bez intervala između reči, tačnije skoro kao u originalu[6].

U 1753. godine predao Britanskom muzeju. Od 1973. čuva se u Britanskoj biblioteci (MS Royal 1. D. V-VIII)[1].

Remove ads

Povezano

Napomene

Literatura

Vanjske veze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads