Anti-balaka
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Anti-balaka je kršćanska milicija u Centralnoafričkoj Republici, koja se borila protiv pobunjeničke muslimanske milicije Séléka
Karakteristike
Porijeklo te milicije seže do 2009. kad je tadašnji predsjednik François Bozizé, u nemogućnosti da zavede red i mir u zemlji, potaknuo organiziranje seoskih straža, koje su trebale spriječiti opasno narasli banditizam Te su se straže nazvale Anti-balaka, što je sintagma na jeziku sango, a znači Pritiv-mačete ili Pritiv-metka, a odnosi se na metak iz automatske puške AK-47. To je povezano sa animističkim običajem njihovih boraca, da nose amajliju koja ih štiti od metaka i mačeta.[1]
Nakon državnog udara u martu 2013., borci Milicije Séléke sa sjeveroistoka proširili su se po zemlji. Komandant Séléke Michel Djotodia, postavljen je za novog predsjednika, ali su on kao i vlada u glavnom gradu Banguiju brzo je izgubili kontrolu nad borcima Séléke. Oni su nastavili napadati sela, ponekad pobili čitave porodice, spaljivali usjeve i pljačkali vozila. Sve to potaklo je bijes pa su ljudi počeli mrzili Séléku, i pokrenulo Anti-balaku.[1]
Anti-balaka je ozbiljno započela borbu u septembru 2013. Broj njihovih boraca se radikalno povećao tokom ljeta dotadašnjim pripadnicima nacionalne vojske, koja je raspuštena nakon puča. Bivši vojnici trenirali su nove borce, pa su njihovo iskustvo i autoritet bili su presudni za rastući zamah milicije,koja je preotela Bangui od Séléke 5. januara 2013.[1]
Pripadnici Anti-balake su većinom kršćani, a to odražava i demografsku sliku jugozapada Centralnoafričke Republike, koji je uglavnom kršćanski. Međutim se većina boraca pridružila miliciji ne zbog vjere, već radi osvete, ali i zato jer nisu imali drugog izlaza za preživljavanje. S druge strane milicije Anti-balake nisu se borile samo protiv boraca Séléke, već i protiv muslimanskih civila koji žive u glavnom gradu i po južnim i zapadnim regijama zemlje u kojima zajedno sa kršćanima žive već generacijama.[1]
Borci Anti-balake pravdaju svoje zločine, pozivajući se na nasilje koje su pretrpili od Séléke, nakon puča u martu 2013. Jedan od razloga za njiov bijes je razočaranje, jer su očekivali da će ih nakon istjerivanja Séléke dočekati kao heroje i nagraditi, ako ništa drugo bar uključenjem u vojsku.
Odnos između muslimana (14 %) i kršćana (71 %) u zemlji nakon nezavisnosti bio je uglavnom dobar, gradovi i sela bili su miješani, džamije i crkve često su dijelili istu ulicu, miješani brakovi bili su uobičajeni, ali ispod te naoko harmonične slike tinjao je antagonizam.[1] Njegovi korijeni bili su višestruki, od sjećanja na arapske trgovce robljem koji su od 17 do početka 20. vijeka porobljavali čitave krajeve zemlje. Napredovanje Séléke i njihovi zločini iznijeli su ta sjećanja na površinu.[1]
Pored toga širenje Sahare prema jugu, navelo je muslimane koji su većinom nomadski stočari da sa svojim stadima krenu na kršćanski jug koji je sjedilački i ratarski pa je i to dovelo do sukoba oko korištenja ionako siromašnih resursa koja ta zemlja ima.[1]
Istovremeno, kako je nomadsko stočarstvo postajalo sve manje održivo, muslimani su postali trgovcii i vlasnici trgovina, pa su kontrolirali velik dio rudimentarnog financijskog sistema zemlje, što je dodatno ljutilo kršćane. Te su napetosti pružile osnovu za nasilje.[1]
Privremena vlada formirana u januaru 2014. nije imala kapacitet da uvede red izvan Banguija, osim što je apelirala na mir i razoružanje kako bi se mogli održati izbori u januaru 2015.. Kako zahtjevi boraca Anti-balake za odštetu za oslobađanje zemlje nisu ispunjeni, počeli su postavljati barikade i iznuđivati novac. Otmice radi otkupnine postale su uobičajene; često su žrtve bili i kršćani, muslimane bi najčešće ubijali nego držani radi otkupnine.[1]
Nakon masakra 2014. više hiljada muslimana pobjeglo je iz zemlje.[1]
Dolazak mirovnih snaga UN -MINUSCA, u septembru 2014., nije donio mir i spriječio nasilje, jer milicije nisu razoružane.[1]
Remove ads
Izvori
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads