Bad Ischl

From Wikipedia, the free encyclopedia

Bad Ischl
Remove ads

Bad Ischl (IPA: baːt ˈɪʃl̩) je grad u centru Austrije od 14.228 stanovnika.[3]

Kratke činjenice Karta ...

Bad Ischl administrativno podpada pod Okrug Gmunden.[2] Ischl je najvažnije nalazište soli u Austriji, koje pokriva 27% potreba zemlje, uz to je grad poznat kao termalno lječilište (Bad), koje godišnje posjeti 430,000 turista.

Gradić je u doba Habzburgovaca bilo često odredište carske porodice.

Remove ads

Geografija

Bad Ischl leži u srcu Salzkammerguta u Gornjoj Austriji na ušću rijeke Ischl u Traun.[2]

Historija

Pretpostavlja se da je područje Bad Ischla bilo naseljeno već u halštatskom i latenskom razdoblju. Oko 15. pne. mjesto je postalo dio Rimskog Carstva.

Mjesto je prvi put dokumentirano 1442. kao trgovački centar solju.[2] Ischl je 1466. dobio status trgovišta. Prvi rudnik soli otvoren je 1563. a, nakon toga, 1571. i solana. Godine 1419. nadvojvoda Albrecht V. osnovao je lokalno sjedište solne komore (Salzkammer) u dvorcu Wildenstein, a Ischl je 1466. godine dobio privilegije trgovačkog grada od strane cara Fridrika III. Prvi rudnik soli otvoren je 1563. godine, a 1571. godine i bazen za isparavanje soli.

Ischl je svoj pravi procvat doživio u razdoblju bidermajera, kad je postao ljetna rezidencija cara Franje Josipa I. (1854-1914) nakon što su negdje oko 1823. izgrađene toplice kod termalnog izvora slane vode.[2] Kada je se rasol počeo koristiti u medicinske svrhe početkom 19. stoljeća, Ischl je postao lječilište u modi sa uglednim gostima poput princa Klemensa von Metternicha i nadvojvode Franje Karla. Hotel Post je otvoren 1828. godine i bio je prvi u cijelom Salzkammergutu. U tom razdoblju podignute su brojne građevine kojima se grad i danas diči: Leharov teatar (1827, danas kino), kavana (1829-1831), carska vila sa perivojem (obnovljena 1853), kasnoklasicistčka Gradska vijećnica, Pošta (1893), terapijski centar (izgrađen između 1873-1875, obnovljen nakon požara 1965-1966), i kompletno renoviran od 1998-1999. u kojemu je danas kongresni i i teatarski centar i bolnica (1908-1910).[2]

Thumb
Historijska karta Bada Ischla iz 1888.

Godine 1854. careva majka, nadvojvotkinja Sofija (1805-1872), je poklonila „Carsku vilu” (Kaiservilla) Franji Josipu i Elizabeti kao vjenčani dar. Vila je postala ljetna rezidencija carske porodice. Franz Joseph ju je opisao kao „Raj na zemlji”.

Tokom 19. vijeka Bad Ischl bio je muzički i teatarski centar u kom su boravile i nastupale brojne zvijezde onoga doba, od J. Brahmsa, Straussa mlađeg, A. Brucknera, A. Girardija do E. Kálmána.[2]

U Kaiservilli je 28. juna 1914. Franjo Josip potpisao objavu rata protiv Kraljevine Srbije, označivši početak Prvog svjetskog rata. Sutradan je napustio Bad Ischl i više se nije vratio. Vila je još uvijek u vlasništvu obitelji Habsburg-Lorraine, iako su dijelovi rezidencije sada otvoreni za javnost.

Nakon poraza nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu, Bad Ischl je postao mjesto logora za raseljene osobe koje su preživjele holokaust i nacističkih koncentracijskih logora u istočnoj Europi. Raseljene osobe koje su boravile uglavnom su bile Židovi iz Poljske i iz drugih susjednih zemalja. Mnogi su zatim odselile u Sjedinjene Države, u Izrael ili Kanadu. Izbjeglički logor u Badu Ischlu ostao je aktivan od 1945. do 1952. godine.

Remove ads

Stanovništvo

Danas je Bad Išl grad sa oko 14.000 stanovnika. Poslednjih decenija broj gradskog stanovništva stagnira.

Više informacija Godina, Stanovništvo ...

Gradonačelnici

Lista gradonačelnika (Bürgermeister):

  • 1824–1834: Josef Huebmer
  • 1834–1839: Ferdinand von Lidl
  • 1839–1867: Wilhelm Seeauer
  • 1868–1876: Johann Krupitz
  • 1877–1894: Franz Koch
  • 1894–1897: Georg Gschwandtner
  • 1898–1905: Karl Wiesinger
  • 1905–1919: Franz Leithner
  • 1919–1938: Johann Voglhuber
  • 1938–1939: Josef Witzlsteiner
  • 1939–1942: Josef Holzberger
  • 1942–1945: Hans Prischnegg
  • 1945: Karl Fahrner
  • 1945–1946: Fridolin Schröpfer
  • 1946–1949: Josef Zeppetzauer (ÖVP)
  • 1949–1953: Fridolin Schröpfer(SPÖ)
  • 1953–1972: Franz Müllegger (SPÖ)
  • 1972–1989: Karl Saller (SPÖ)
  • 1989–1995: Georg Nitzler (SPÖ)
  • 1995–2007: Helmut Haas (SPÖ)
  • 2007–2019: Hannes Heide (SPÖ)
  • 2020– : Ines Schiller (SPÖ)
Remove ads

Administrativna struktura zajednice

Općinsko područje obuhvaća sljedećih 20 gradova[a]:

  • Ahorn (574)
  • Bad Ischl (1934)
  • Eck (138)
  • Haiden (1669)
  • Hinterstein (94)
  • Jainzen (730)
  • Kaltenbach (1481)
  • Kößlbach (83)
  • Kreutern (800)
  • Lauffen (178)
  • Lindau (308)
  • Mitterweißenbach (118)
  • Perneck (276)
  • Ramsau (173)
  • Reiterndorf (2664)
  • Rettenbach (519)
  • Roith (370)
  • Steinbruch (478)
  • Steinfeld (976)
  • Sulzbach (665)

Općina se sastoji od katastarskih zajednica Ahorn, Bad Ischl, Haiden, Jainzen, Kaltenbach, Lauffen, Lindau, Perneck, Reiterndorf i Rettenbach. Općina pripada sudskom okrugu Bad Ischl.

Remove ads

Znamenitosti

Pored Carske vile, najveće znamenitosti grada su parohijska crkva sv Nikole (1769.-1780) sa gotičkim zvonikom, Kapela Kalvarija iz 18. vijeka i hodočasnička crkva u naselju Lauffen, čiji korijeni sežu u 15. vijek.[2]

Grad ima muzej Marmorschloessl, sa vozilima i avionima.[2]

U Bad Ischlu se svakog ljeta od jula do septembra održava festival operete.[2]

Pored grada leži poznato skijalište Katrinalm na planini visokoj 1,542 metara do kog vozi žičara.[2]

Remove ads

Privreda

U Bad Ischlu je oko 64 % zaposlenih 1991. radilo u uslužnom sektoru (turizam i administracija. Ostali su radili u industriji koja je proizvodila tuš kabine, narodne nošnje, kemikalije i lijekove, a uz to i u rudniku metala.[2]

Pobratimski gradovi

Poznate osobe

  • Rudolf von Alt (1812–1905), slikar, dugo živio u Badu Ischlu;
  • Max Auer (1880–1962), muzikolog, počasni građanin Bada Ischla;
  • Carlo Battisti (1910–1985), slikar, sahranjen u Badu Ischlu;
  • Severin Blaß (1651–1705), benediktinac;
  • Johannes Brahms (1833–1897), skladatelj, boravio i skladao u Badu Ischlu;
  • Ferdinand Bronner (1867–1948), pisac i dramaturg, otac A. Bronnena, sahranjen u Badu Ischlu;
  • Hans Frank (1908–1987), fotograf, osnivač muzeja Marmorschlössl;
  • Jörg Haider (1950–2008), političar, pohađao škole u Badu Ischlu;
  • Emmerich Kálmán (1882–1953), skladatelj, dugo boravio u Badu Ischlu;
  • Franz Lehár (1870–1948), skladatelj, počasni građanin Bada Ischla;
  • Theodor Leschetizky (1830–1915), skladatelj, dugo boravio u Badu Ischlu;
  • Wilhelm Miklas (1872–1956), političar, počasni građanin Bada Ischla;
  • Johann Nestroy (1801–1862), dramaturg, dugo boravio u Badu Ischlu;
  • Leo Perutz (1882–1957), književnik, sahranjen u Badu Ischlu;
  • Wolfram von Richthofen (1895–1945), general Luftwaffea za vrijeme nacizma, urmo u Badu Ischlu;
  • Carica Elizabeta od Bavarske „Sisi” (1837-1898), boravila u Badu Ischlu, gdje je sa Franjom Josipom posjedovala ljetnikovac (Kaiservilla Bad Ischl);
  • Adalbert Stifter (1805–1868), pisac, njegova novela „Der Waldsteig” (1844/1850) je smještena u Badu Ischlu;
  • Johann Strauß ml. (1825–1899), boravio i posjedovao vilu u Badu Ischlu;
  • Oscar Strauß (1870–1954), skladatelj, umro u Badu Ischlu;
  • Walter Turza (1890–1961), SS-ovac, sahranjen u Badu Ischlu;
  • Max Waldstein (1836–1919), književnik, počasni građanin Bada Ischla;
  • Franz Xaver Weidinger (1890–1972), slikar, sahranjen u Badu Ischlu;
  • Franz Witek (r. 1946), filolog;

Galerija slika

  • Thumb
    Pogled na grad sa planine Katrin
  • Thumb
    Rijeka Traun u gradu
  • Thumb
    Schröpferplatz
  • Thumb
    Kaiservilla
  • Thumb
    Kaiservilla
  • Thumb
    Kaiservilla
  • Thumb
    Teatar
  • Thumb
    Sofijina promenada
  • Thumb
    Gradska kavana
  • Thumb
    Stefan Meyer-Haus
  • Thumb
    Hotel zur Post
  • Thumb
    Ischl 1855. godine

Napomene

  1. Broj stanovnika u zagradama na dan 1. januara 2023.

Reference

Vanjske veze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads
Remove ads