Boro Primorac

Boro Primorac (Mostar, Bosna i Hercegovina, 5. prosinca 1954.), bosanskohercegovački nogometni trener i bivši nogometaš.

Boro Primorac Osobne informacije Rođenje 5. prosinca 1954. Mostar, Bosna i Hercegovina Visina 190 cm Pozicija branič Profesionalni klubovi* Godina Klub Nastupi (golovi) 1972. - 1978. 1978. - 1983. 1983. - 1986. 1986. - 1990. Velež Mostar Hajduk Split Lille Cannes 0133 00(10) 0283 00(53) 0107 00(13) 0111 00(14) Reprezentacija 1976. - 1982. SFR Jugoslavija 0014 000(0) Trenirane momčadi 1990. - 1992. 1992. - 1993. 1994. 1994. - 1996. 1996. - 2018. Cannes Valenciennes Gvineja Nagoya Grampus (pomoćni trener) Arsenal (pomoćni trener)
Napomene
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub. * Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima zadnji su put ažurirani 21. listopada 2012..

Igračka karijera

Klupska karijera

Kao igrač, Primorac je karijeru započeo u mostarskome Veležu, a nastavio je u splitskome Hajduku. Za Hajduka je sveukupno odigrao 283 utakmice i postigao 53 pogotka^[1] i u sezoni 1978./79. osvojio Prvenstvo Jugoslavije^[2]. U tim klubovima Boro Primorac nosio je dres s brojem 5.^[3] Postigao je prvi pogodak na novom Hajdukovom igralištu na Poljudu^[1], 19. rujna 1979. godine protiv, Trabzonspora (1:0), na utakmici 1. kola Kupa prvaka. Pogodak je postigao iz jedanaesterca.^[2] Za Hajduka igrali su u toj utakmici: Budinčević, Primorac, Krstičević (strijelac posljednjega pogotka na Starom placu)^[2][4], Luketin, Peruzović, Rožić, Zl. Vujović (Bogdanović), Čop (Zo. Vujović), Šalov, Đorđević i Šurjak.^[5] Nakon Hajduka Primorac, 1983. godine, odlazi u Francusku, gdje je nastupao za Lille i Cannes, te u svakom klubu skupio impresivnih više od stotinu nastupa.

Reprezentativna karijera

Za reprezentaciju Jugoslavije, Boro Primorac nastupao je u razdoblju od 1976. do 1982. godine te skupio 14 nastupa. Prvi nastup imao je 1976. godine protiv Tunisa (2:1) u Tunisu, 18. veljače^[6], a posljednji 1980. godine protiv Italije (2:0) u Italiji, 15. studenoga^[7]. Od većih reprezentativnih uspjeha, Primorac je na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. s Jugoslavijom osvojio četvrto mjesto u utakmici protiv domaćina, Sovjetskoga Saveza.

Trenerska karijera

Individualno, Primorac je vodio francuske momčadi - Cannes i Valenciennes^[8] te reprezentaciju Gvineje.

Od 1994. godine Boro Primorac je pomoćni trener te desna ruka trenera Arsène Wengera s kojim je prijatelj već više od 20 godina. S Wengerom je počeo raditi u japanskoj Nagoyi Grampusu, prije nego što su zajedno otišli, 1996. godine, u londonski Arsenal.

Priznanja

Igrač

Hajduk Split

JUG
Prvenstvo Jugoslavije	1978./79.

Trener

Nagoya Grampus

JAP
Carev kup	1995.
Japanski Superkup	1996.

Arsenal

ENG
FA Premier Liga	1997./98.
FA Premier Liga	2001./02.
FA Premier Liga	2003./04.
FA Kup	1998.
FA Kup	2002.
FA Kup	2003.
FA Kup	2005.
FA Community Shield	1998.
FA Community Shield	1999.
FA Community Shield	2002.
FA Community Shield	2004.

• Trofej poznat pod nazivom FA Community Shield, do 2002. nazivao se Charity Shields.

Privatno

Primorac tečno govori sedam stranih jezika - engleski, francuski, talijanski, španjolski, portugalski, njemački i japanski jezik. Oni koji su radili s njime u Arsenalu, opisuju ga kao šarmantnu, visoko inteligentnu osobu, osobu čije je znanje stranih jezika veće i od samog trenera Wengera i Phillipe Senderosa koji također slove za poznavatelje više stranih jezika.^[9]