Eumen II

Eumen II od Pergama (Εὐμένης Β' τῆς Περγάμου) (vladao 197 - 159. pne.) bio je kralj Pergama i član Atalidske dinastije. Bio je sin kralja Atala I i kraljice Apolonide. Nastavio je očevu politiku savezništva s Rimom kao bi spriječio makedonsku, a potom i seleikidsku ekspanziju na račun pergamskih teritorija, a što je na kraju dovelo do poraza Antioha Velikog u bitci kod Magnezije godine 190. pne. Nakon bitke je mirom u Apameji godine 188. pne. svojoj državi priključio Frigiju, Lidiju, Pisidiju, Pamfiliju i dijelove Likije. Kasnije je pao u nemilost svojih rimskih saveznika, koji su sumnjali da šuruje s makedonskim kraljem Perzejem te su ga 167. pne. pokušali svrgnuti kako bi na prijestolje postavili njegovog brata i Rimu pouzdanijeg Atala II. Kada je Eumen pokušao osobno uvjeriti Rimljane u svoju odanost, nije mu dozvoljeno ući u Italiju.^[1] Eumen je posljednje godine života postavio Atala za svog suvladara. Bio je oženjen za Stratoniku, kći kapadokijskog kralja Arijarata IV. Nakon njegove smrti, Stratonika se udala za Atala.

Kovanica Eumena II

Kao i drugi atalidski vladari, Eumen je bio poznat kao veliki pokrovitelj nauke i umjetnosti. Značajno je proširio Biblioteku u Pergamu, a također je u sagradio i stou na atenskom Akropolisu.