Fijala

Fijala (grč. fiale, njem. Fiale, eng. pinnacle) je naziv za vitki, uglavnom kameni tornjić na vrhu potpornog stuba (kontrafora) crkve^[1], zabata ili učelka (wimperge).^[2] Jedan je od najčešćih elemenata u sakralnoj arhitekturi gotike i neogotike.

Kontrafori zaključeni fijalama, Kutna Hora, Češka, 16. st.

Fijala se najčešće sastoji od četverostranog ili osmerostranog trupa, ponekad u formi tabernakula, koji je zaključen piramidalnim izdankom, na vrhu kojega se nalazi križni cvijet.^[3]

Bridovi izdanka ukrašeni su trakama rakovica (penjačica).

Portal tornja stare gradske vijećnice ukrašen fijalama, Brno, Češka

Fijala najčešće ima tri uloge:

• funkcionalnu: služi kao kompenzacijsko vertikalno opterećenje
• dekorativnu: skladno dovršava snažno uzlazno kretanje masivnog stupa (kontrafora) kojeg zaključuje
• kompozicijsku: na harmoničan način integrira kontrafor u sveukupno obličje katedrale^[4]

Fijale se također koriste kao ukrasi završetka zabata, prozora, ciborija, oltara i crkvenog namještaja^[5], te posuđa.

Crtež fijale s katedrale sv. Vida, Prag, Češka

Ponekad se koriste i u profanoj arhitekturi u koju su preuzete iz sakralne (npr. Tržnica sukna i gradski toranj u Brugesu).^[6]