Holden Roberto

Holden Álvaro Roberto (M'banza-Kongo, 12. siječnja 1923. – Luanda, 2. kolovoza 2007.) je bio angolski političar i revolucionar, najpoznatiji kao dugogodišnji predsjednik Nacionalnog oslobodilačkog fronta Angole (FNLA) te kao jedan od predvodnika borbe za nezavisnost Angole od Portugala.

Holden Roberto
Predsjednik Nacionalnog oslobodilačkog fronta Angole
Mandat 1961. – 2. kolovoza 2007.
Prethodnik	inauguracijski predsjednik
Nasljednik	Ngola Kabangu
Rođenje	12. siječnja 1923. M'banza-Kongo, Angola (tada São Salvador, Portugalska Angola)
Smrt	2. kolovoza 2007. Luanda, Angola
Politička stranka	FNLA

Biografija

Rođen je 1923. godine u obitelji plemićkog porijekla iz bivšeg Kraljevstva Kongo.^[1] Njegova obitelj se 1925. godine preselila u Belgijski Kongo, gdje se Roberto obrazovao i kasnije radio u belgijskoj kolonijalnoj vladi. Godine 1951., Roberto se vratio u Angolu gdje je vidio kako portugalski službenici maltretiraju starca, što ga je inspiriralo na političko djelovanje.

Zajedno s Barrosom Necacom, godine 1956. osniva Uniju naroda Angole (preteča Nacionalnog oslobodilačkog fronta Angole). Bio je predstavnik Angole na Panafričkom narodnom kongresu Gane 1958. godine, gdje se upoznao s kasnijim afričkim vođama Patriceom Lumumbom i Kennethom Kaundom.

Financijski potpomognut od strane Ujedinjenih naroda, Roberto je 15. ožujka 1961. pokrenuo oružani ustanak protiv portugalske kolonijalne vlasti u Angoli.^[2] Njegovi borci isprva su primali pomoć samo od Sjedinjenih Država, a kasnije su ih financirali i kongoanski vođa Mobutu Sese Seko te Izrael (od 1963. do 1969. godine).^[3][4] FNLA je uglavnom primala pomoć od Zapada, jer se ideološki temeljila na nacionalizmu i antikomunizmu, nasuprot marksističkog MPLA.

Jonas Savimbi se 1964. godine izdvojio iz FNLA i osnovao novi oslobodilački pokret, UNITA-u. Nakon završetka rata za nezavisnost 1974., MPLA se profilirao kao najjači poslijeratni pokret. Zahvaljujući pomoći kubanskih vojnika, MPLA je vojno uništila FNLA 1975. godine,^[5][6] a njeni preostali borci se povukli u Zair.^[3] UNITA je ostala jaka i pokrenula rat protiv vlade u Luandi. Kada je 1991. dogovoren mirovni sporazum, Robertu je dozvoljeno da se vrati u Angolu. Kandidirao se na predsjedničkim izborima 1992., ali je osvojio samo 2.11 % glasova i završio na četvrtom mjestu.

Umro je 2. kolovoza 2007. u svom domu u Luandi.^[7][8][9] Odlukom predsjednika dos Santosa, organiziran mu je državnički sprovod.^[10]