Ianuarius
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Mensis Ianuarius (srpskohrvatski: ) prvi je mesec u drevnom rimskom kalendaru, od čijeg imena potiče i srpskohrvatski naziv januar. Sledio mu je Februarius ("februar"). U rimskim republikanskim kalendarima januar je imao 29 dana. Kad je Cezar 45. pne. reformisao kalendar, dodata su mu dva dana.

U najstarijem rimskom kalendaru, za koji su Rimljani smatrali da ga je ustanovio Romul, legendarni osnivač Rima, prvi je mesec bio Martius ("Marsov mesec", tj. mart), a cela se godina sastojala od samo deset meseci. Januar i februar navodno je dodao Numa Pompilije, drugi rimski kralj, i stavio ih na kraj godine. Nejasno je kad su Rimljani promenili kalendar tako da su na početak godine stavili januar i februar.[1] Smatra se da je Ianuarius nazvan po Janusu, božanstvu s dva lica i bogu svih početaka, prolaza, kapija i vrata,[1] premda rimski poljoprivredni almanasi navode boginju Junonu kao božanstvo kojem je ovaj mesec bio posvećen.[2]
Remove ads
Poljoprivredni poslovi
Mnogi rimski festivali i religijski rituali odslikavaju poljoprivredni karakter najstarije rimske države. Poljoprivredni kalendari (menologia rustica) pokazuju da se za seljake tokom januara nastavljalo zatišje s radovima koje je vladalo i u decembru. Ti su almanasi seljacima govorili da u januaru treba da očekuju 9¾ sati dnevne svetlosti i 14¼ sati mraka, te su im savetovali da se bave oštrenjem kolčeva, sečenjem vrba i trske i da prinose žrtve Penatima (Dei Penates).[3][2] Kolumela u svom delu O zemljoradnji kaže da se farmeri koji su religisiores, tj. posebno pobožni u poštovanju verskih običaja, suzdržavaju od rada na zemlji sve do 13. januara, osim što 1. januara treba radi povoljnih predznaka (auspiciandi causa)[4] treba da započnu neki dobar posao, kako bi im se te godine sve povoljno završilo.[2]
Varon u svom spisu O zemljoradnji deli poljoprivrednu godinu na osam faza.[5] Razdoblje od zimskog solsticija (kratkodnevice) do 7. februara, kad se smatralo da zapadni vetar Favonije počinje povoljno puhati, nije bilo pogodno za teške radove, već samo za sređivanje i usputne domaćinske poslove.[2]
Remove ads
Državni poslovi

U doba republike konzuli su stupali na dužnost na početku godine; počev od 153. pne. to je bilo na dan 1. januara. Tad su vršene auspicije i, ako su znamenja bila povoljna, dvojica konzula odlazili su svojim kućama i oblačili purpurnu togu (toga praetexta), na kojoj je purpurna označavala njihov visoki položaj. Povorka senatora i vitezova pratila ih je od kuće do hrama Jupitera Najboljeg i Najvećeg na Kaiptolu. Ljudi su oblačili svečanu odeću i posmatrali povorku. U hramu svaki je konzul žrtvovao jednog belog bika Jupiteru ispunjavajući tako zavet koji su konzuli prethodne godine dali u zamenu za Jupiterovu pomoć u osiguranje dobrobiti (salus) rimskoj državi i narodu (vota pro salute rei publicae). Novi su konzuli tom prilikom davali i nove zavete.[6]
Stariji je konzul tad sazivao senat i na sednici, između ostalog, saopštavao je datum Latinskog festivala (Feriae Latinae), pokretne svetkovine koja se održava u aprilu i predstavljala jednu od najstarijih verskih svečanosti.[7] U roku od pet dana konzuli su u Saturnovom hramu, u prisustvu kvestora, polagali zakletvu da će se pridržavati zakona.[8]
U doba carstva zavete za dobrobit rimskog naroda i države davao je car.
Remove ads
Datumi
Rimljani dane u meseci nisu brojali od prvog do poslednjeg, nego su ih označavali brojeći unatrag od tri stalna datuma, a to su bile: None (Nonae, 5. ili 7. dan, zavisno od meseca), Ide (Idus, 13. ili 15. dan) i Kalende (Kalendae, 1. dan u mesecu). Januarske None bile su 5. dana, a Ide 13. dana meseca. Poslednji dan u januaru nazivao se "dan pre februarskih kalendi" (pridie Kalendas Februarias). Rimljani su prilikom brojanja uključivali i dan od koga su počinjali, pa je, na primer, 9. januar bio "5. dan pre januarskih Ida", tj. pre 13. dana u mesecu, odnosno, na latinskom: ante diem quintam (V) Idūs Ianuarias, što se u pisanju obično beležilo skraćeno kao a.d. V Id. Ian. (ili se a.d. sasvim izostavljalo); 23. januar bio je "10. dan pre februarskih Kalendi" (X Kal. Feb.).
U kalendaru u razdoblju republike i ranog principata svaki je dan bio obeležen slovom koje je označavalo religijski status tog dana. U januaru te su oznake bile:
- F za dies fasti, tj. za dane kad se na sudu mogla zakonito pokrenuti parnica;
- C, za dies comitalis, tj. za dan kad su se mogle održavati skupštine (comitia), izbori i neki sudski postupci;
- N za dies nefasti, tj. za dane kad su političke i sudske aktivnosti bile zabranjene;
- NP, čije značenje ostaje nejasno, a koristilo se kao oznaka onih dana kad su održavane javne svetkovine (feriae);
- EN za endotercissus, arhajski termin za reč intercissus (= "podeljen napola"), tj. za dane koji su bili nefasti ujutro, kad su se pripremale žrtve, i uveče, kad su se žrtve prinosile, a bili su fasti u ostatku dana.[9]
Dani su u rimskom kalendaru bili označeni i nundinalnim slovima, kao A B C D E F G H, čime su dani bili predstavljeni kao činioci "tržne nedelje".[10] (Ove su oznake izostavljene u donjoj tabeli.)

Tokom januara održavane su dve pokretne svetkovine (feriae conceptivae), tj. svetkovine čiji se datum održanja menjao iz godine u godinu, a sopštavali su ga pontifici. To su bile Kompitalije (Compitalia) (= Festival raskršćâ) i Sementive (Sementivae) (= Festival setve), a u donjoj su tabeli prikazani u onim danima u kojima su, kako se čini, ove svetkovine najčešće održavane.[11]
Dies natalis označavao je godišnjicu utemeljenja ili obnove nekog hrama, koja se ponekada držala "rođendanom" božanstva. U doba carstva neki tradicionalni festivali u gradu Rimu izgubili su na značaju, a kao javni praznici na važnosti su dobili rođendani i druge godišnjice cara i njegove porodice. U vojnom kalendaru s religijskim praznicima, poznatom kao Feriale Duranum, žrtve u vezi s carskim kultom brojem su nadmašivale starije festivale. Od polovine 1. veka nove ere dodati su novi dani za održavanje raznih igara (cirkurskih) koje su priređivane u cirku u čast različitih božanstava. Krajem 2. veka nove ere na sačuvanim kalendarima više nema oznaka religijskog statusa dana (F, N, C itd.), što je verovatno delimično bio i rezultat reforme kalendara koje je sproveo Marko Aurelije.[12] Festivali koji su na sačuvanim fastima označeni velikim slovom ― a čiji su nazivi u donjoj tabeli u celini predstavljeni velikim slovima ― smatraju se najstarijim praznicima koji su u kalendar ušli pre 509. pne.[13]
Ianuarius je u julijanskom kalendaru produžen za dva dana, pa je onda brojao ukupno 31 dan. U donjoj tabeli datumi nakon Ida pripadaju julijanskom kalendaru, pri čemu su u zagradi dati datumi festivala po kalendaru pre Cezarove reforme. Osim ako nije drukčije navedeno, informacije su preuzete iz Scullard 1981, str. 51–68.
Remove ads
Reference
Literatura
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads