Kaldrma

Za naselje u Hrvatskoj, vidite članak Kaldrma (Gračac).

Kaldrma (od turskog kaldırım, od grčke sintagme ϰαλός – "lijep" + δρόμος – "put"^[1]) je način popločavanja ulica, trgova krupnim kamenjem, da budu prohodni i kad pada kiša.^[2]

Kaldrma turski:
Kaldrma u beogradskoj Skadarliji Kaldrma u beogradskoj Skadarliji

Danas se pod tim terminom podrazumjeva isključivo turski – orijentalni način popločavanja ulica manjim oblim kamenčićima, iako tako popločenih ulica ima po čitavoj Evropi još od rimskih vremena, a Turci su to preuzeli od Bizanta. Zbog tog su putevi od kaldrme bili česti od 15. do 18. vijeka u zemljama pod osmanskom vlašću na Balkanu.^[1]

Karakteristike

Kaldrma se izvodi tako da se kameni komadi ili blokovi polažu na suhu pješčanu podlogu, a mogu se zaliti betonom, bitumenom ili položiti direktno u svježu betonsku podlogu.^[1] Kaldrma podnosi velika opterećenja, otporna je na trošenje, spriječava klizanje vozila, pa se i danas izvodi da se uspori promet ispred pješačkih prijelaza i raskršća.^[1]

Historija

Već negdje oko 238. pne, Rimljani su koristili tone i tone kamenja za gradnju 50 000 milja puteva kojim su povezivali svaki dio Rimskog carstva i svi su vodili u Rim.^[3]

Ne samo da je ova velika mreža solidnih puteva bila jedan od ključeva rimske dominacije u Evropi, već su bile tako dobro izgrađene (koristeći kamen, pijesak i vapno) da dobar dio njih služi i danas svojoj svrsi.^[3]

Za ranog srednjeg vijeka putevi koje nisu preostali iz rimskog doba nisu bile ništa drugo do prljave blatne staze utabane konjima i kolima.^[3] Ceste od kaldrme ponovno se grade na prijelazu 13. / 14. vijek, češće od 15. vijeka a njihovo zlatno doba bio je 19. vijek^[3] do pojave asfalta.

Cesta u Hrvatskoj Karlobag–Oštarije–Gospić građena početkom 19. vijek mjestimično je popločena kaldrmom.^[4]