Lijevi centar

From Wikipedia, the free encyclopedia

Lijevi centar
Remove ads

Lijevi centar ili umjerena ljevica, u političkoj teoriji, je naziv za poziciju na političkom spektru.

Thumb
Crvena zastava, simbol pokreta ljevice i lijevog centra
Thumb
Crvena ruža, simbol demokracije i anti-autoritarizma u načinu djelovanja protiv društvenih nepravdi[1][2][3]

Označava političke ideje, političke stranke i političke pokrete koji po svojim temeljnim programskim određenjima pripadaju političkoj ljevici, ali u svojoj praktičnoj platformi imaju dosta kompromisnih sadržaja što ih približava političkom centru, te ih se zbog toga ne može nazvati političkom ljevicom u klasičnom smislu.

Političke stranke i organizacije koje se smatraju lijevim centrom najčešće nastoje pronaći kompromis između socijalno-odgovornih i pragmatičnih sadržaja u svojim programima. Od njih su najpoznatije stranke, organizacije i pokreti socijaldemokratske orijentacije, koji se najčešće nazivaju lijevim centrom.

Pojam lijevog centra se često koristi i za opis koalicije koju čine stranke ljevice i centra.

Lijevi centar na političkom spektru predstavlja ljevicu okrenutu političkom pragmatizmu.[4][5] Pragmatična politika lijevog centra se usmjerava samo na minimalni program, kojim u okviru ustanova predstavničke, parlamentarne demokracije i tržišne kapitalističke ekonomije nastoji sprovesti djelimičnu promjenu putem aktivne ekonomske uloge javnog sektora, javnih institucija i servisa koji bi trebalo da rade na ublažavanju nepravdi koje nanosi neregulirani, liberalni model kapitalizma.[6][7][8][9][10][11] Praktično ostvarenje takve djelimične promjene u okviru ustanova parlamentarne demokracije i tržišne kapitalističke ekonomije uobičajeno se naziva socijalno odgovornom državom ili državom blagostanja.[8][12][13][14][15] Lijevi centar se smatra umjerenom strujom u suvremenom ljevičarskom pokretu.[16][17][18][19]

Remove ads

Karakteristike

Obilježja lijevog centra:[11][20][21]

  • ostvarenje, poštivanje, zaštita i unapređenje temeljnih ljudskih prava i sloboda, bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što su: rasa, boja kože, društveno podrijetlo, nacionalno podrijetlo, etnička pripadnost, veza sa manjinskim narodom ili manjinskom zajednicom, jezik, vjeroispovijest ili uvjerenje, političko ili drugo mišljenje, članstvo u političkoj, sindikalnoj ili drugoj organizaciji, spol, rodni identitet, seksualna orijentacija, spolne karakteristike, bračni ili obiteljski status, rođenje, starosna dob, društveni status, imovinsko stanje, genetičke karakteristike, zdravstveno stanje, invaliditet ili drugo osobno svojstvo;
  • ostvarenje i razvijanje demokratskih institucija, vladavine zakona i socijalne odgovornosti;
  • razvijanje prava i sloboda zapostavljenih i obespravljenih pojedinaca, društvenih skupina i slojeva;
  • razvijanje prava ljudi na rad, sindikalno organiziranje, zdravstvenu skrb, obrazovanje i socijalnu skrb;
  • održivi ekonomski razvoj, uz razvijanje ravnomjernog razvoja urbanih i ruralnih područja;
  • afirmiranje rodne ravnopravnosti;
  • razvijanje pluralističkog i solidarnog društva koje unapređuje kvalitet života za radnice i radnike, ugrožene slojeve i cjelokupno društvo;
  • ubrzavanje društvenog i znanstveno-tehnološkog napretka;
  • afirmiranje načela svjetovnosti;
  • unapređenje uravnoteženosti lokalnog i regionalnog razvoja;
  • zaštita kulturnog i prirodnog nasljeđa, te okoliša i životinja;
  • promoviranje mirnog i diplomatskog načina rješavanja sporova i sukoba;
  • korištenje demokratskih i nenasilnih parlamentarnih i izvanparlamentarnih oblika djelovanja i opiranje svim nedemokratskim, autoritarnim i totalitarnim oblicima djelovanja.

Umjerena progresivna stranka u matičnom toku zemlje koja je zasnovana na parlamentarnoj demokraciji i tržišnoj kapitalističkoj ekonomiji, sa glasačkim tijelom kako u nižoj klasi tako i u srednjoj klasi, mogla bi biti opisana kao politička stranka lijevog centra.[22][23] Dok bi stranka sa većim zahtjevima i ciljevima, koja ima glasačko tijelo među onim dijelom malobrojnije, ali svjesnije srednje i niže klase, fizičke i intelektualne, te sa historijom podrške i učešća u emancipacijskim i progresivnim pokretima, mogla biti opisana kao stranka radikalnije, nove ljevice.[24][25][26][27]

Političke stranke lijevog centra, kao i druge suvremene ljevičarske stranke, uobičajeno ističu sljedeće vrijednosti:[28]

  • sloboda – ne samo ljudske slobode, nego i sloboda od diskriminacije, sloboda demokratskog sudjelovanja i sloboda od zavisnosti, ekstremnog siromaštva, straha i zlouporabe političke, ekonomske i druge moći i položaja;
  • jednakost – ne samo pred zakonom, nego i jednake šanse i mogućnosti za sve ljude u raznim oblastima života, bez obzira na identitetske različitosti, uključujući i one osobe sa poteškoćama bilo koje vrste;
  • solidarnost – pokazivanje razumijevanja i saosjećanja prema osobama koje su žrtve nekog oblika diskriminacije, nepravde, neravnopravnosti ili nezgodnog sticaja okolnosti, te osobna spremnost zajedničkog djelovanja sa drugima na pronalaženju načina za umanjivanje i sprječavanje takvih pojava. Ovo načelo podrazumijeva i razvijanje institucionalnih oblika solidarnosti, te internacionalne solidarnosti.
Thumb
Klement Atli, umjereni ljevičar i premijer Velike Britanije (1945-1951)
Thumb
Vili Brant, umjereni ljevičar i kancelar Nemačke (1969-1974)
Thumb
Ulof Palme, umjereni ljevičar i premijer Švedske (1969-1976 i 1982-1986)
Thumb
Helen Klark, umjerena ljevičarka i premijerka Novog Zelanda (1999-2008)

Lijevi centar se opire svakom obliku autoritarizma i jednopartizma.[29][30][31][32][33][34][35][36] Stoga, lijevi centar se opire konceptima jednopartijske vladavine takozvanih komunističkih partija 20. stoljeća.[37][38][39]

Remove ads

Popis političkih stranaka lijevog centra i umjerene ljevice

Remove ads

Popis političara lijevog centra i umjerene ljevice

Povezano

Izvori

Literatura

Vanjske veze

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads
Remove ads