Lord kancelar

Lord kancelar (engleski: ) ili lord visoki kancelar (engleski: ) bio je do 2005. najviši sudija Engleske i Velsa i svojevrsni ministar pravde Ujedinjenog Kraljevstva, a do 2006. i predsjedavajući Doma lordova.^[1]

Danas je državni sekretar za pravdu i čuvar Velikog pečata. Drugi je po časti državni velikodostojnik.

Sudska vlast

Lord kancelar je bio sudija Doma lordova i Sudskog komiteta Državnog savjeta. Bio je predsjednik Vrhovnog suda Engleske i Velsa i nadgledao je Apelacioni sud, Visoki sud i Kraljevski sud Engleske i Velsa. Bio je takođe ex officio sudija Apelacionog suda i predsjednik Kancelarskog odjeljenja Visokog suda. Takođe, lord kancelar je određivao sastav dva žalbena komiteta i dva apelaciona komiteta Doma lordova.^[2][3][4]

Međutim, sudska vlast Doma lordova i Sudskog komiteta Državnog savjeta obično je povjeravana višem redovnom apelacionom lordu (engleski: ), a zadatak predsjedavanja Kancelarskim odjeljenjem je povjeravan vicekancelaru (sada pod imenom kancelar Visokog suda).

Od 1867. do 1875. lord kancelar je bio najviši sudija Kanade do stvaranja Vrhovnog suda Kanade i dužnosti glavnog sudije Kanade.

Izvršna vlast

Lord kancelar je bio član Državnog savjeta Ujedinjenog Kraljevstva i član Kabineta. Njegovo nadleštvo se prvobitno nazivalo Kancelarija lorda kancelara (engleski: ) (1885—1971), a kasnije Ministarstvo lorda kancelara (engleski: ) (1971—2003).

Ministarstvo lorda kancelara je vršilo pravosudnu upravu u sudovima Engleske i Velsa. Više sudije (redovne apelacione lordove, lordove apelacione sudije i predsjednike odjeljenja Visokog suda) postavljala je kraljica na predlog lorda kancelara, dok je niže sudije postavljao sam lord kancelar.^[5]

Lordu kancelaru je bilo povjereno čuvanje Velikog pečata Ujedinjenog Kraljevstva. Za stavljanje pečata je bio odgovoran viši građanski službenik pod nazivom Clerk of the Crown in Chancery. On je imao položaj stalnog sekretara pri lordu kancelaru. Lord kancelar nije čuvao Veliki pečat Škotske niti Veliki pečat Sjeverne Irske.^[6]

Zakonodavna vlast

Lord kancelar je bio predsjedavajući Doma lordova. Za razliku od govornika Doma komuna aktivno je učestvovao u parlamentarnim raspravama. Disciplinska vlast nad lordovima je pripadala Domu lordova, a ne samom lordu kancelaru.^[7] Fotelja predsjedavajućeg, woolsack, formalno se nalazila izvan Doma lordova tako da je lord kancelar mogao predsjedavati i kada ne bi bio pripadnik perstva (engleski: ).^[8]

Stupanjem na snagu Ustavnog reformskog akta 2005. lord kancelar je prestao biti predsjedavajući Doma lordova, a njegovu ulogu je preuzeo lord govornik (engleski: ). Međutim, lord kancelar i dalje može vršiti počasnu funkciju lorda povjerenika (engleski: ).

Ustavna reforma

Glavni članak: Ustavni reformski akt 2005.

Laburistička vlada Tonija Blera je juna 2003. ukinula Ministarstvo lorda kancelara, a osnovala Ministarstvo za ustavna pitanja (engleski: ). Lord kancelar je istovremeno postao i državni sekretar za ustavna pitanja. Februara 2004. predloženo je da se funkcija lorda kancelara sasvim ukine, a da se njegova ovlašćenja prenesu na lorda glavnog sudiju, lorda govornika i državnog sekretara za ustavna pitanja. Predlog zakona je predviđao i prenos sudske vlasti Doma lordova na novi Vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva.

Donošenjem Ustavnog reformskog akta 2005. (engleski: ) prenos ovlašćenja je i izvršen, ali državni sekretar za ustavna pitanja i dalje je ostao i lord kancelar. Maja 2007. ukinuto je Ministarstvo za ustavna pitanja, a osnovano Ministarstvo pravde (engleski: ) na čelu sa državnim sekretarom za pravdu. Ono je preuzelo i neke nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova (engleski: ). Završetkom ustavne reforme dotadašnja specifična funkcija lorda kancelara je pretvorena u uobičajenu ministarsku funkciju.

Povezano

• Ministarstvo lorda kancelara
• Sudska vlast Doma lordova
• Sudski komitet Državnog savjeta