Muzej Nikole Tesle
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads

Muzej Nikole Tesle je osnovan 5. decembra 1952. godine. Smešten je u Ulici Krunskoj 51, u zgradi sagrađenoj između 1927. i 1929. godine kao kuća Đorđa Genčića po projektu arhitekte Dragiše Brašovana. Zgrada muzeja je proglašena za spomenik kulture 1987. godine.
Muzej ima stalnu postavku, i u jednom delu je posvećena životu i radu Nikole Tesle, a u drugom je predstavljen razvoj nauke o elektricitetu i magnetizmu. Najzanimljiviji deo je sa autentičnom dokumentacijom i radnim modelima Teslinih izuma.
Generalni direktor Uneska Koićiro Macuura je doneo 16. oktobra 2003. godine odluku o upisu arhivske građe iz zaostavštine Nikole Tesle u registar Uneska „Pamćenje sveta“.
Remove ads
Muzejska riznica
Bogata muzejska građa o životu i delu slavnog srpskog naučnika Nikole Tesle, došla je po sudskoj odluci Američkih vlasti, koja je proglasila za jedinog naslednika, rođaka Nikole Tesle, Savu Kosanovića. Shodno Teslinoj želji Sava Kosanović je svu ličnu imovinu i dokumentaciju Nikole Tesle, preneo u Beograd 1951. godine. Muzej u Beogradu čuva originalnu ličnu zaostavštinu Nikole Tesle.
Muzej poseduje bogatu kolekciju:
- preko 160000 originalnih dokumenata
- preko 2000 knjiga i časopisa
- preko 1200 istorijskih i tehničkih predmeta
- preko 1500 fotografija i drugih predmeta, uređaja, instrumenata
- preko 1000 planova i crteža
Muzej Nikola Tesla je jedinstvena institucija kod nas i u svetu. Poseduje najveću zbirku dokumenata o životu i radu svetskog naučnika Nikole Tesle. Veliki značaj ima za naučnike, istraživače i široku publiku. Kao takav, šireći svoju delatnost i dajući svima informacije o Nikoli Tesli, doprinosi širem i jasnijem uvidu, o velikom doprinosu nauci i društvu, koji je Nikola Tesla svojim plodonosnim radom, podario celom čovečanstvu.
Direktor muzeja od osnivanja 1952. pa do 1982. godine bio je Veljko Korać.
Osnivačka prava su 2020. godine prešla sa grada Beograda na Republiku Srbiju. Krajem 2020. godine odlučeno je da se muzej premesti na drugu lokaciju, u zgradu Termoelektrane Snaga i svetlost.
Remove ads
Arhitektura kuće
Iako Genčićeva kuća svojom kompaktnom strukturom podsjeća na sjevernoitalijanske vile iz šesnaestog stoljeća, primarni koncept zasniva se na Brašovanovom bezvremenom akademskom stilu, zasnovanom na vrijednostima klasične arhitekture i na jedinstvu "dobrog, lijepog i istinitog". Sa kućama izgrađenim za Matejića (1921-1923), Škarku (1926-1927), Lazića (1932) i njegovu porodicu (1931) predstavlja antologijski segment serije Brašovanovih djela kojima je obogatio arhitekturu Beograda i Srbije.
Kuća ima gotovo kvadratni tlocrt i četiri nivoa: podrum, prizemlje, prvi sprat i krovnu terasu. Vanjski, noseći i pregradni zidovi izgrađeni su od cigle s krečnim i cementnim malterom. Sa svojih gotovo 900 kvadratnih metara, spada među najprostranije jednoporodične kuće koje je izgradio Brašovan.[1]
Fasade su obložene umjetnim kamenom, dok je glavno stepenište u holu od drveta. Krovna konstrukcija je također drvena. Prizemlje, organizirano sa centralnim, drvenim stepeništem, adaptirano je početkom 1950-ih za stalnu postavku Muzeja.
Remove ads
Povezano
Izvori
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads
