Neritička zona

Neritička zona je dio oceana koji se proteže od točke oseke do ruba kontinentalnog šelfa, sa relativno malom dubinom, uglavnom do 200 metara. Neritička zona ima uglavnom vodu bogatu kisikom, nizak vodeni pritisak, kao i relativno stabilnu temperaturu i razinu saliniteta. Ovo, uz prisustvo svjetlosti, što rezultira u fotosintetičnom životu poput fitoplanktona i plutajućih Sargassuma,^[1] čini neritičku zonu lokacijom na kojoj se nalazi većina morskih živih bića.

Biomi
Suhozemni biomi
	Tundra
	Tajga/borealne šume
	Planinski travnjaci i šikare
	Četinarske šume umjerenih predjela
	Tropske i suptropske četinarske šume
	Umjerene širokolisne i mješovite šume
	Mediteranske šume i makije
	Tropske i suptropske vlažne širokolisne šume
	Tropske i suptropske suhe širokolisne šume
	Umjereni travnjaci, savane i šikare
	Tropski i suptropski travnjaci, savane i šikare
	Pustinje i vegetacija sušnih područja
	Plavljena travna vegetacija
	Riparianska zona
	Vlažno područje
Vodeni biomi
	Jezero
	Litoral
	Šume mangrova
	Šuma kelpa
	Koraljni greben
	Neritička zona
	Epikontinentalni pojas
	Pelagijska zona
	Bentos
	Hidrotermalni izvori
	Hladni izvori
	Led
Drugi biomi
	Endolitska zona

Zooplanktoni, slobodno plutajuća bića koja mogu biti mikroskopske veličine do veličine malenih riba i škampa, žive u ovoj zoni i zajedno sa fitoplanktonima čine bazu hranidbenog lanca koji podržava većinu svjetskih područja za ribolov.

Na rubu neritičke zone se završavaju kontinentalni šelfovi i naglo se strmoglavljuju do dubljih voda i pelagijske zone.