Pind

Pind (grčki: Πίνδος^[1] [Píndos] – Pindos, aromunski: Pind – Pind) je planinski masiv smješten u sjevernoj Grčkoj i južnoj Albaniji.

Pind
Nadmorska visina:	2.637 (Smolikas)
Mesto:	Grčka,  Albanija
Venac:	Šarsko-pindski masiv
Koordinate:	40°6′N 20°56′E
Topo. mapa:	Pind Pozicija Pindskog gorja na karti Grčke

Najveći dio tog masiva prostire se po sjeverozapadu Grčke, a manji dio po južnoj Albaniji. U Grčkoj Pindsko gorje zovu i kičma Grčke, jer bilo ovog planinskog lanca dijeli Grčku na jonski (Epir) i egejski sliv (Tesalija) . Pindski masiv prostire se u historijskim grčkim pokrajinama; Tesaliji, Epiru i Egejskoj Makedoniji.

Geografija

Ovaj planinski lanac dobio je ime po najvećoj i središnjoj planini Pind, dugoj oko 160 km. Ova planina prostire se između Epira i Tesalije. Najviši vrh ove planine, a i cijelog lanca je Smolikas sa svojih 2.637 m, on je drugi vrh Grčke iza Olimpa sa 2.917 m. Pindsko gorje se na sjeveru prostire do slijedećeg planinskog masiva Šar-planine i Koraba (neki geograf i drže ovaj masiv jedinstvenim i zovu ga Šarsko-Pindski masiv), a na jugu do Parnasa i planina središnjeg Peloponeza. Čak i planine na Jonskom otocima, poput Krfa ili Zakintosa, pripadaju ovom planinskom masivu.

Pogled na najviši vrh masiva Smolikas

Privreda i stanovništvo

U Pindskom gorju, najveći dio stanovnika su Grci, u sjeverezapadnom dijelu gorja to su Albanci, značajne manjine su Makedonci (u sjeveroistočnom dijelu gorja) i Aromuni u središnjem i najvišem dijelu gorja oko Mecova i Gramosa.

U ovom gorju je od antike tradicionalna grana privrede je stočarstvo, naročito ovčarstvo i eksploatacija drva. U novije vrijeme razvija se i zimski turizam (Mecovo).

Promet

Kroz gorje prolazi Grčka nacionalna magistrala broj 6, koja spaja zapadnu i istočnu Grčku, dovršena 2006. godine. Od 2009. pušten je u promet suvremeni autoput - Egnatia Odos evropski pravac E90, dug 670 km, nazvan tako po staroj rimskoj cesti Via Egnatia čiju trasu djelomično prati od luke Igumenica do grčko-turske granice.

Biljni i životinjski svijet

Pindsko gorje ima različite ekosisteme od dubokih kanjona do strmih planinskih visova, no načelno se može podijeliti u dvije šumske zone.

• Pojas Crnogorice, koji dominira na najvišim dijelovima masiva (do granice rasta drveća) sa stablima; austrijske pinije i endemskom grčkom jelom.
• Mješoviti šumski pojas, listopadnog i četinarskog drveća koji dominira u nižim i srednjim dijelovima gorja.

U Pindskom gorju ima staništa velikih kolonija ptica; čaplji, žličarki i pelikana koje se hrane ribom iz hladnih planinskih jezera u gorju.

Pindsko gorje je jedno od posljednjih europskih područja gdje se može vidjeti rijetkog dalmatinskog pelikana, vuka, šakala i medvjeda.

Pogled na snježne vrhove Pinda

Nacionalni parkovi Pinda

U Pindskom masivu prostiru se dva Nacionalna parka; Nacionalni park Pindus i Nacionalni park Vikos-Aoos. Nacionalni park Pindus znan i kao Valia Kalda, nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Pindskog masiva, sjeverno od gradića Mecovo i južno od Perivolija. Park je osnovan 1966, i prostire na površini od 7.000 ha. Unutar parka prostiru se šume crnog bora, bukve, a na višim djelovima endemske munike (Pinus leucodermis). Park je rezervat za posljednje primjerke medvjeda, divljih mačaka i risova^[2]. Nacionalni park Vikos-Aoos nalazi se južno od grada Konica, na zapadu janjinskog zaleđa Zagori. Park je osnovan 1973, unutar parka nalazi se Planina Timfi, klisura Vikos i klisura Aoos.