Pragmatika
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Pragmatika ili pragmalingvistika je lingvistička disciplina koja proučava kako se značenje jezičnih sredstava interpretira u odredenoj komunikacijskoj situaciji u odnosu na namjere i uloge govornika i slušatelja.[1]
Remove ads
Povijest i zadaci
Ovo polje lingvistike i filozofije jezika razvilo se od šezdesetih godina 20. stoljeća.[2] Bavi se s jedne strane odnosima verbalnih znakova i ljudi koji ih izražavaju ili slušaju, a s druge strane bavi se ovisnošću značenja od konteksta. Pragmatika istražuje i mehanizme implicitne komunikacije. Izučava jezična sredstva čije se značenje može razumjeti isključivo u odgovarajućem kontekstu.
Bavi se funkcioniranjem poruke u procesu komunikacije u skladu sa situacijom, potrebama, očekivanjima, ulogama onih koji sudjeluju, onih koji su uključeni u komunikaciju. Pragmatika obuhvaća proučavanje komunikativnih sredstava s obzirom na čovjeka; šta se događa sa čovjekom kada daje i prima saopćenja; od čega zavisi oblik komunikacije u određenoj prilici i sl. Po Morisovoj podjeli semiotike, pragmatika je, uz sintaksu i semantiku, jedan njen dio i proučava odnos između znaka i primatelja (tumača). Biti pragmatično kompetentan znači biti sposoban pravilno proizvesti i ispravno interpretirati jezičnu činjenicu u skladu sa situacijom u kojoj se komunikacija odvija.
Pragmatika proučava upotrebe jezika na različitim razinama. Pragmatičke teme su npr. ljubaznost, mijenjanje uloga u komunikaciji. Tekst se razmotra sa stajališta analize konverzacije, a također se obraća pažnja na izbor izražajnih sredstava prema kontekstu. Dva ključna koncepta pragmatike su proces izbora i kontekst jer sredstvima koje izabiremo pokušavamo utjecati na sugovornika, a sve ovisi o kontekstu.
Najvažnije teorije unutar pragmatike su:
- teorija govornih činova
- teorija konverzacijskih implikatura
- teorija relevantnosti
- presupozicija
Remove ads
Povezano
Reference
Literatura
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads