Premuda
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Premuda (prethodno Dlačnik), otok u Jadranskom moru u Hrvatskoj, koji administrativno podpada pod grad Zadar u Zadarskoj županiji.
 Ovo je glavno značenje pojma Premuda. Za istoimeno naselje, v. Premuda (Zadar). |
Remove ads
Karakteristike
Premuda se nalazi južno od Lošinja, jugozapadno od Silbe i sjeverozapadno od Škarde.[2]
Kako leži na granici Kvarnerića i Dalmacije, ubraja se u sjevernodalmatinsku grupu otoka, odnosno pod zadarski arhipelag.[2]
Premuda ima površinu od 8,66 km²[1], a dužina njegove obale iznosi 25,731 km.[1] . Izdužen je u smjeru sjeverozapad-jugoistok, dug - 9, a širok oko 1 km.[2]
Građen je od krečnjačkog vapnenca i obrastao makijom. Isred sjeverozapadne obale leže otočići Lutrošnjak i Kamenjak.[2]
Malobrojni stanovnici bave se ovčarstvom, maslinarstvom, vinogradarstvom, ribarstvom i turizmom.[2]
Jedino istoimeno naselje Premuda leži u unutrašnjosti na sjeveru, iznad luke i zaljeva Krijal. Mjesto ima tri crkve; parohijsku sv. Jakova Apostola, sagrađenu 1610., sv. Cirijaka i Blažene Djevice Marije iz 17. vijeka.[2] Teško je stradalo 1684. za napada ulcinjskih gusara.[2]
Remove ads
Historija
Otok je dokumentiran u 4. vijeku na rimskoj karti Tabula Peutingeriana pod imenom Pamodos.[2] Bizantski car Konstantin Porfirogenet je u svojoj kronici iz 10. vijeka naveo otok pod imenom - Pyrotima.[2] U glagoljskim matičnim knjigama od 1567. do 1810. navodi se pod slavenskim imenom Dlačnik.[2]
Za ranog srednjeg vijeka otok je bio feud zadarske gradske komune[2], a kasnije je podpao pod vlast Mletačke Republike, koja ga je naselila stanovnicima sa Silbe, Oliba i Lošinja. Upravo tad se počelo koristiti ime - Premuda, najvjerojatnije po istoimenoj porodici čiji je član Antonio u 16. vijeku u pomorskoj bitci kod otoka razbio osmansko brodovlje.[3]
Premuda je bio jedan od otoka snažne tradicije glagoljaštva.[2]
Kod Premude se u junu 1918. odigrala pomorska bitka u kojoj su talijanski torpedni čamci sačekali drednote Austro-ugarska ratne mornarice Szent István i Tegetthoff u pratnji sedam razarača, koji su krenuli razbiti blokadu Otrantskih vrata.[4] Torpedni čamci su u noći između 9. i 10. juna ispalili torpeda i pobjegli. Teško pogođeni Szent István ubrzo je potonuo povukavši u smrt stotinjak mornara. Nakon tog je Austro-ugarska ratna mornarica odustala od daljnih pokušaja razbijanja blokade.[4]
Remove ads
Transport
Otok je povezan dnevnim brodskim i trajektnim linijama sa Zadrom i Malim Lošinjem i susjednim otocima Ilovikom, Silbom, Olibom, Molatom i Istom.[2]
Reference
Vanjske veze
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads