Valonija

Valonija (franc. Wallonie, njem. Wallonien, val. Walonreye, niz. Wallonië), ili Valonska regija, je južna, frankofona regija Belgije i federalna jedinica čiji je glavni grad Namur. Službeni jezici su francuski i njemački. Regija ima oko 3.360.000 stanovnika, a površinski, s 16.844 km², zauzima 55.18% države.

Valonija Wallonie (francuski) Wallonien (njemački)
Zastava Grb
Geslo: Walon todi! (Valonija zauvijek!)
Himna: Li Tchant des Walons
Službeni jezik	francuski, njemački
Glavni grad	Namur
Vlada
- Ministarski predsjednik	Elio Di Rupo
Površina
- ukupno	16,844 km²
Stanovništvo
- ukupno (2002)	3,358,560 stanovnika
- gustoća	199.39/km²

Valonija se sastoji od sljedećih provincija:

• Hainaut
• Liège
• Luxembourg
• Namur
• Valonski Brabant

Najveći gradovi su Liège, Namur, Charleroi, Mons, Tournai, Arlon, Bastogne, Wavre, Verviers, Dinant i Eupen.

Demografija i jezik

U većini općina službeni jezik je francuski dok njemački ima takav status u devet istočnih općina koje su pripadale Njemačkoj do poslijeratnog razgraničenja 1918. U nekim frankofonim općinama postoje posebna pravila po kojima se stanovnici kojima je materinji jezik njemački ili nizozemski mogu koristiti njime u administraciji. Valonci su često izloženi kritikama zbog slabog poznavanja nizozemskog, drugog nacionalnog jezika; po istraživanjima iz 2006. govori ga samo 19% stanovnika, dok 59% Flamanaca govori francuski. Uz francuski, odnosno njegovu belgijsku varijantu, kao regionalni jezici priznati su i lokalni dijalekti koji su unatoč tome u izumiranju.

Njemačka nacionalna manjina broji oko 70.000 ljudi, a garantirana su joj posebna prva, posebno u jezičnim i kulturološkim pitanjima. Među Nijemcima je sve jača želja za ekonomskom samostalnošću i uzdizanjem na razinu autonomne regije.

Ekonomija

Belgija je bila jedna od prvih zemalja u kojima dogodila industrijska revolucija, a Valonija je tokom 19. stoljeća doživjela jak razvoj posebno zahvaljujući industriji baziranoj na ugljenu i željezu. Tokom dvadesetog stoljeća ove industrijske grane su postala manje profitabilne, a kriza u čeličnoj industriji i restrukturiranje rezultirali su slabljenjem gospodarstva i pomicanjem centra industrijske djelatnosti na sjever Belgije. I danas je Valonija znatno siromašnija od Flandrije: 2004. godine BDP je u flamanskom dijelu bio 27.356 eura, a u valonskom 19.858 eura. U nekim dijelovima nezaposlenost dostiže i 20 posto.

Glavna rudarska mjesta Valonije

Svjetska baština UNESCO-a
Italija
Registriran	2012.
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	ii, iv
Ugroženost	no
Referenca	UNESCO

Svjetska baština

Valonski ugljeni basen jedan je od najstarijih i najreprezentativniji primjer industrijske revolucije na evropskom kontinentu. Među njima je skupina koju čine četiri rudnika: Grand-Hornu, Bois-du-Luc, Bois du Cazier i Blegny-rudnik, kao najbolje očuvana mjesta eksploatacije uglja u Belgiji, od ranog 19. do druge polovine 20. stoljeća. Zajedno se prostiru na pojasu dugom 170 i širokom 3–15  km, koji prelazi Belgiju od istoka prema zapadu. U rudnom području se nalaze objekti rudarske arhitekture iz ranih perioda industrijske ere u Evropi, integrirani u ostale industrijske i urbane cjeline. Po tome se izdvaja rudnik Grand-Hornu i radnički grad koji je dizajnirao Bruno Renard u prvoj polovini 19. stoljeća.^[1]

Valonija je nekada imala stotine rudnika, ali je većina izgubila svoju infrastrukturu.

Glavna rudarska mjesta Valonije su 2012. godine upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine.^[2]

Povezano

• Bruxelles
• Flandrija

• 
  Grand-Hornu
• 
  Bois-du-Luc
• 
  Bois du Cazier
• 
  Blegny-rudnik