From Wikipedia, the free encyclopedia
Armen Borisovič Džigarhanjan[4][5] (jerm. ; rus. ; 3. oktobar 1935 — 14. novembar 2020) bio je sovjetski, jermenski i ruski glumac.
Armen Džigarhanjan | |
---|---|
Ime po rođenju | Armen Dzhigarkhanyan |
Datum rođenja | 3. oktobar 1935. |
Mesto rođenja | Jerevan, Jermenska SSR, Zakavkaska SFSR Sovjetski Savez |
Datum smrti | 14. novembar 2020. (85 god.) |
Mesto smrti | Moskva Rusija |
Prebivalište | Moskva[1] |
Državljanstvo | Sovjetski savez, Rusija, Sjedinjene Države[2] |
Zanimanje | glumac, pozorišni režiser |
Aktivni period | 1955–2020[3] |
Nagrade | |
Potpis | |
Rođen i odrastao u Jerevanu, Džigarhanjan je počeo da glumi u akademskim i ruskim pozorištima grada, pre nego što se preselio u Moskvu da nastavi glumačku karijeru. Od 1960. godine pojavljuje se u nizu jermenskih filmova. On je postao popularan 1970-ih raznim ulogama u sovjetskim filmovima poput Nove avanture neuhvatljivih osvetnika (1968), njegovom nastavkom Krune Ruskog carstva, ili Još jednom nedostižni osvetnici (1971) i Mesto sastanka se ne može promeniti (1979). Nakon skoro 30 godina na pozornici Majakovskog pozorišta, Džigarhanjan je predavao na VGIK-u, a 1996. je osnovao sopstveno dramsko pozorište u Moskvi.
Džigarhanjan, jedan od najpoznatijih živih filmskih i pozorišnih jermenskih i ruskih glumaca, pojavio se u više filmova od bilo kog drugog ruskog glumca sa više od 250 uloga.
Armen Džigarhanjan je rođen u Jerevanu, Jermenska SSR, Sovjetski Savez 3. oktobra 1935.[6] Njegov deda po ocu, „profesionalni voditelj”, potiče iz jermenske familije iz Tbilisija, prestonice Gruzije.[3] On je maturirao u ruskoj srednjoj školi koja nosi ime Antona Čehova. Između 1953 i 1954, on je radio kao pomoćnik kamermena u državnom Hejfilm studiju.[7]
Godina | Film | Uloga | Napomena |
---|---|---|---|
1966 | Zdravo, to sam ja () | Artjom Manveljan | |
1967 | Trougao () | Usta Mukuč | |
1968 | Nove avanture nedostižnih osvetnika () | kapetan Ovečkin | |
1970 | Galeb () | Ilja Afanasijevič Šamrajev | |
1971 | Kruna Ruskog carstva, ili Još jednom nedostižni osvetnici () | kapetan Ovečkin | |
1973 | Muškarci () | Gazarjan | |
1975 | Zdravo, ja sam tvoja tetka () | sudija Krigs | |
1977 | Kada dođe septembar () | Levon Pogosjan | |
1978 | Pas u jaslama () | Tristan | |
1979 | Mesto sastanka se ne može promeniti () | Hunčbak | |
1980 | Raferti () | Tomi Faričeti | |
1981 | Teheran 43 ( 43) | Maks Ričars | |
1982 | Gikor () | Bazaz Artem | |
1986 | Delfinov plač | stjuard | |
1988 | 13. apostol | Dejvid | |
1989 | Dve strele, detektiv kamenog doba () | poglavica plemena | |
1990 | Pasport () | Semjon Klajn | |
1992 | Vreme je dobro na Deribasovskoj, ponovo pada kiša na Brajton biču () | Kac | |
1992 | Beli kralj, crvena kraljica () | Makiv | |
1993 | Snovi () | doktor | |
1995 | Širli-Mirli () | Kozjulski | |
2008 | Najbolji filmovi () | božji sekretar | |
2008 | Božiji osmeh ili Priča o Odesi () | Filip Olšanski | |
2009 | O, srećković! () | Kum Ramiz | |
2009 | Hamlet. vek () | kopač grobova | |
Poslednjih godina svog života, Džigarhanjan je patio od lošeg zdravlja. Hospitalizovan je u martu 2016[16] i januaru 2018.[17] U aprilu 2018. ponovo je hospitalizovan nakon srčanog udara i pao je u komu.[18] Džigarhanjan je preminuo u Moskvi 14. novembra 2020. Uzrok smrti je srčani zastoj usled otkazivanja bubrega i drugih hroničnih bolesti.[19][20] Predsednici Rusije Vladimir Putin[21] i Jermenije Armen Sarkisijan,[22] jermenski premijer Nikol Pašinjan[23] i gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanjin[24] uputili su poruke saučešća.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.