From Wikipedia, the free encyclopedia
Herman Hajnrih Gosen (7. septembar 1810 – 13. februar 1858) bio je pruski ekonomista, za koga se obično smatra da je prvi razradio opštu teoriju granične korisnosti.[2][3][4]
Herman Hajnrih Gosen | |
---|---|
Ime po rođenju | Hermann Heinrich Gossen |
Datum rođenja | 7 septembar 1810 |
Mesto rođenja | Diren Pruska |
Datum smrti | 13. februar 1858. (47 god.) |
Mesto smrti | Keln Pruska |
Prebivalište | Pruska |
Državljanstvo | prusko |
Univerzitet | Univerzitet u Bonu |
Zanimanje | ekonomista |
Delovanje | Mikroekonomija |
Radovi | opšta teorija granične korisnosti Gosenovi zakoni[1] |
Pre Gosena, jedan broj ekonomskih teoretičara, uključujući Gabrijela Kramera,[5] Danijela Bernulija,[6] Vilijama Forstera Lojda,[7] Nasau Vilijama Seniora[8] i Žila Dipua[9] koristili su ili određivali značaj nekog vida granične korisnosti. Kramer, Bernuli i Dupuit su se usredsredili na specifične probleme, Lojd nije predstavio nijednu primenu teorije, i mada je Senior pružio detaljnu razradu opšte teorije koju je razvio,[10] on je to učinio na jeziku koji je doveo do toda da su njegove primene teorije ostale nedostupne većini čitalaca.
Gosen je studirao u Bonu,[11][12][13] zatim je radio u pruskoj administraciji do penzionisanja 1847. godine, nakon čega je prodavao osiburanje do kraja svog života.
Pre Gosena, brojni teoretičari, uključujući Gabrijela Kramera,[14] Danijela Bernulija,[15] Vilijama Forstera Loida,[7] Nasau Vilijama,[16][17] i Žila Dupua[18] su primenjivali ili napominjali značaj nekog vida pojma marginalne korisnosti. Međutim, Kramer, Bernuli i Dupui su bili usredsređeni na specifične probleme, Lojd nije predstavio nijednu aplikaciju, dok je Nasau zapravo koristio taj pojam u razvoju opštije teorije,[10] mada je to činio na način koji je imao za posledicu da nije bila uočljiva većini čitaoca.
Gosenova knjiga s naslovom (Razvoj zakona ljudskih odnosa i konsekventna pravila ljudskog delovanja), objavljena u Braunšvajgu 1854, vrlo je eksplicitno razvila opšte teorijske implikacije iz teorija marginalne korisnosti, do te mere da je Vilijam Stanli Dževons[19][20][21] (jedan od preceptora marginalne revolucije[22][23][24]) kasnije napomenu da
Očigledno je da me je Gosen potpuno predvideo u pogledu opštih principa i metoda teorije ekonomije. Koliko mogu da shvatim, njegovo tretiranje fundamentalne teorije je još opštije i temeljnije od onog što sam uspeo da zamislim.[25]
Međutim, delo je bilo loše primljeno, jer je ekonomskom mišlju u Nemačkoj tada dominirala Istorijska škola,[26][27][28] i zbog toga što je Gosen pisao u gustom, teškom matematičkim stilom, koji je u to vreme bio prilično nepopularan. Iako je sam Gosen izjavio da je njegov rad po svom značaju uporediv sa Kopernikovim inovacijama, malo ko drugi se slagao; većina primeraka knjige je uništena, i danas postoji samo nekoliko originalnih primeraka.
Početkom 1870-ih, Vilijam Stanli Dževons, Karl Menger[29][30][31][32] i Leon Valras,[33][34][35] pojedinačno su ponovo uveli teoriju marginalne korisnosti. Tokom diskusija o tome ko je od ove trojice bio prvi da formuliše teoriju, Dževonsov kolega je otkrio primerak . Međutim, ovo otkriće (iz 1878) usledilo je nekoliko godina nakon što su tri glavna autora Marginalne revolucije objavila svoje knjige, a značajne razlike sa originalnim Gosenovim prilozima su zanemarene. Vek kasnije (1983) Gosenova knjiga je prevedena je na engleski jezik. U svom uvodu u knjigu, Nikolas Džordžesku Rodžen, istaknuti američki ekonomista (ugledni saradnik Američkog udruženja ekonomskih stručnjaka), snažno je podržao Gosenovu viziju, koja stoji u suprotnosti s neoklasičnom ortodoksijom u tome da se korisnost (zadovoljstvo) pravilno povezuje sa potrošnim materijalom u osnovi (korisnosti) teorije, a ne potrošačkom aktivnosti:
S obzirom da je jedina izvesna činjenica intenzitet zadovoljstva koji se oseti u trenu, jedini epistemološki zdrav pristup je da se intenzitet uzima kao primarni koncept. ([1854] 1983, lxxxi [pogledajte paragraf „Literatura” ispod.])
Džordžesku Rodžen je isto tako proširio Gosenovu behavioralnu formulaciju putem uvođenja zadavoljstva pored proizvodnih i potrošačkih aktivnosti.
Gosen je bio među prvim ekonomistima koji su tvrdili da je centralno planirana ekonomija neizvodljiva:[36]
Original:
Prevod: „… samo putem uspostavljanja privatne svojine može se naći mera za određivanje količine svake robe koju bi bilo najbolje proizvesti pod datim uslovima. Stoga bi centralna vlast [koju] su komunisti predložili za raspodelu različitih zadataka i njihovih nagrada, vrlo brzo otkrila da je preuzela zadatak čiji rešenje daleko prevazilazi sposobnosti pojedinačnih ljudi.”
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.