Japanske invazije Koreje (1592–1598)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Japanska invazija Koreje sastojala se od dve odvojene, ali povezane operacije: početna invazija 1592. godine, kratko primirje 1596. i druga invazija 1597. godine. Sukob je okončan 1598. povlačenjem japanskih snaga[1][22] sa Korejskog poluostrva nakon vojne mrtve tačke[23] u južnim primorskim provincijama Koreje.[24]
Japanske invazije Koreje (1592–1598) | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Japansko iskrcavanje u Busanu | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Čoson Ming | Tojotomi režim | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Ji Sun Sin | Tojotomi Hidejoši | ||||||
Jačina | |||||||
Čoson: |
Tojotomi režim: | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
Čoson: 205,738+ ubijenih |
Tojotomi režim: 80.000[20] 460+ brodova[21] |
Invazije je pokrenuo Tojotomi Hidejoši s namerom osvajanja Korejskog poluostrva i Kine, kojima su vladale dinastije Čoson i Ming. Japan je brzo uspeo da zauzme velike delove Korejskog poluostrva, ali doprinos kineskih pojačanja,[25][26][27] kao i napadi Čosonske flote na japansku opskrbnu flotu duž zapadne i južne obale[28][29][30][31][32] prisilili su japanske snage na povlačenje iz Pjongjanga i severnih provincija ka jugu, u Busan i obližnje južne regione. Nakon toga, sa gerilskim ratovima vođeni protiv Japanaca s neredovnim snagama (civilnim milicijama Čosona)[33] i problemima sa snabdevanjem koji su pogađali obe strane, ni japanske, ni združene snage Ming i Čoson nisu uspele da uspostave uspešnu ofanzivu ili steknu bilo kakvu dodatnu teritoriju, što je rezultiralo vojnim zastojem. Prva faza invazije trajala je od 1592. do 1596. godine, i tome su sledili na kraju neuspešni mirovni pregovori između Japana i Minga između 1596. i 1597. godine.
Godine 1597. je Japan obnovio svoju ofanzivu napavši Koreju drugi put. Obrazac druge invazije je u velikoj meri nalik na prvu. Japanci su imali početne uspehe na kopnu, osvojivši nekoliko gradova i tvrđava, samo da bi bili zaustavljeni i primorani da se povuku u južne primorske oblasti poluostrva. Međutim, združene snage Minga i Čosona nisu mogle da izbace Japance iz njihovih preostalih tvrđava i utvrđenih položaja u južnim priobalnim oblastima,[34][35][36] gde su obe strane ponovo bile zaključane u desetomesečnoj vojnoj mrtvoj tački.
Sa Hidejošijevom smrću 1598. godine, ograničenim napretkom na kopnu i stalnim prekidima opskrbnih linija od strane Čosonove mornarice, novo upravno Veće pet poglavara je naredilo japanskim snagama u Koreji da se povuku u Japan. Konačni mirovni pregovori između strana usledili su nakon toga i trajali su nekoliko godina, što je na kraju rezultiralo normalizacijom odnosa.[37]