američki pisac From Wikipedia, the free encyclopedia
Ken Kizi (engl. ; 17. septembar 1935 — 10. novembar 2001) bio je američki pisac. Najpoznatiji je po svom romanu Let iznad kukavičjeg gnezda, kao i kontrakulturna ikona koja je, po mnogima, predstavljala vezu između generacije 1950-ih i hipija 1960-ih.
Kizi je rođen u La Хаnti, u Koloradu, a odrastao je u Springfildu, Oregon, diplomirao je na Univerzitetu Oregon 1957. Počeo je da piše Let iznad kukavičjeg gnezda 1960. nakon što je završio diplomsku stipendiju iz kreativnog pisanja na Univerzitetu Stanford; roman je odmah postigao komercijalni i kritički uspeh kada je objavljen dve godine kasnije. Tokom ovog perioda, Kizi je učestvovao u vladinim studijama koje su uključivale halucinogene droge (uključujući meskalin i LSD) da bi dopunio svoj prihod.[5]
Nakon objavljivanja Leta iznad kukavičjeg gnezda, preselio se u obližnju La Hondu u Kaliforniji i počeo da organizuje događaje sa bivšim kolegama sa Stanforda, raznim boemskim i književnim ličnostima (naročito Nilom Kesadijem) i drugim prijateljima poznatim kao Vesele šaljivdžije; ove zabave, poznate kao Kiselinski testovi, integrisale su konzumaciju LSD-a sa multimedijskim performansima. On je bio mentor Grateful Dead-a (de fakto „kućnog bend” Kiselinskih testova) tokom njihovog početka i nastavio da vrši dubok uticaj na grupu tokom njihove duge karijere.
Njegov drugi roman, Ponekad sjajan pojam — epski prikaz preokreta porodice u Oregonu koja je težila modernističkoj veličini sage Joknapatafa Vilijama Foknera — bio je komercijalni uspeh koji je polarizirao kritičare i čitaoce po objavljivanju 1964, iako je Kizi smatrao taj roman kao njegov magnum opus.[6]
Godine 1965, nakon hapšenja zbog posedovanja marihuane i kasnije lažnog samoubistva, Kesi je bio u zatvoru na pet meseci. Ubrzo nakon toga, vratio se kući u Vilamet dolinu i nastanio se u Plezant Hilu u Oregonu, gde je do kraja života vodio povučen, porodično orijentisan način života. Pored predavanja na Univerzitetu Oregon — iskustva koje je kulminiralo u delu Pećine (1989), zajedničkom romanu koji su napisali Kizi i njegovi studenti diplomiranih radionica pod pseudonimom „O.U. Levon” — on je nastavio da redovno stvara fikciju i reportaže za publikacije kao što su Esquire, Rolling Stone, Oui, Running, i The Whole Earth Catalog; razne iteracije ovih komada sakupljene su u Kizijevoj garažnoj rasprodaji (1973) i Demonskoj kutiji (1986).
Između 1974. i 1980, Kizi je objavio šest izdanja Spit in the Ocean, književnog časopisa koji je sadržao odlomke iz nedovršenog romana (Sedam molitava bake Vitier, izveštaj o borbi Kizijeve bake sa Alchajmerovom bolešću) i priloge intelektualaca Margo St. Džejms, Kejt Milet, Stjuart Brend, Sol-Pol Sirag, Džek Sarfati, Pol Krasner i Vilijam S. Barouz.[7][8] Nakon što je treći roman (Mornarova pesma) objavljen uz mlake kritike 1992. godine, ponovo se ujedinio sa Veselim šaljivdžijama i počeo da objavljuje radove na internetu sve dok loše zdravlje (uključujući moždani udar) nije ograničilo njegove aktivnosti.
Ken Kizi je došao u kontakt s drogama kad se dobrovoljno javio za eksperimentisanje s LSD-om u jednoj bolnici, a potom i zaposlio kao noćni čuvar na njenom psihijatrijskom odjeljnju. Tu je otkrio mnoštvo droga i dobio inspiraciju za roman Let iznad kukavičjeg gnezda.[9]
Kizi je postao veliki promoter LSD-a na području San Franciska. Početkom 1960-ih preselio se u La Hondu, posjed pedeset milja južno od San Franciska, gdje je razvio pravu psihodeličnu komunu.[9] La Honda je postala okupljalište umjetnika, pjesnika i muzičara. Tu je Kizi počeo s praksom tzv. " testova", tj. okupljanja istomišljenika radi zajedničke konzumacije halucinogenih sredstava i rasprava o učincima. Oni koji su htjeli da učestvuju u njegovim -testovima bili su obavezni da se obuku što luđe i da plate simboličan doprinos u iznosu od jednog dolara, pri čemu je svako mogao da konzumira količinu halucinogenih sredstava koliko je mogao da podnese.[9] Oni kojima je LSD podsticao kreativnost imali su na raspolaganju muzičke instrumente. Svako je sa tim instrumentima mogao raditi šta je htio, a najčešce ih je upotrebljavala grupa , koja je kasnije postala slavna pod imenom .[9]
U La Hondi se izdvojila skupina mladih zagovomika LSD-a koji su sebe prozvali Merry Pranksters (Vesele šaljivdžije), čiji su izgled i način života poslužili kao uzor kasnijem hipi pokretu.
Poznatija Kizijeva djela uključuju:[10]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.