Kralj Lir (engl.) je tragedijaVilijama Šekspira, nastala 1605. godine, a prvi put objavljena 1623. godine. Vreme radnje je 8. vek pre Hrista u Engleskoj.[1]
Zasnovana je na legendi o kralju Liru i podeli svoje imovine i vlasti svojim ćerkama. Kraljeva mentalna slabost se odmah na početku ogleda u principu podele vlasti i imovine kojom pristupa. On želi lažnu ljubav i javnu zahvalnost i želi da izgleda voljeno u očima sveta.[2]
U ovom delu, kao i u nekim drugim Šekspirovim delima, kao glavni motiv provlači se motiv ludila. Taj motiv koji karakteriše psihu Šekspirovih junaka proučavali su razni književni kritičari, psiholozi i psihijatri.[1]
Tragični kraj ove drame, smrt Kordelije i kralja Lira bio je podvrgnut mnogim kritikama u 18. i 19. veku posle kojih su nastale verzije i izvođenja u kojima glavni junaci prežive, a Edgar i Kordelija se venčaju.
Kasnije nastaje i više televizijskih serija i filmova, kao i pozorišnih drama inspirisanih ovim delom.
Šekspirova tragedija za osnovu ima različite priče o polu-legendarnom Liru,[3][4][5] kralju Britanije, o kome prvi zapisi potiču iz 12. veka koje je ostavio istoričar .[6]
Jedan od Šekspirovih izvora bio je raniji komad Kralj Lir. U tom komadu Kordelija i kralj Francuske služe Lira prerušeni u seljake. Činjenica je da je drevna priča o kralju Liru postojala u brojnim verzijama pre ove i verovatno je Šekspir bio upoznat sa njima.
Šekspirovim najvažnijim izvorom smatra se drugo izdanje koje je napisao , objavljeno 1587. je našao priču u ranijem delu koje je napisao , u 12. veku.
Ime Kordelije verovatno je preuzeto iz dela Edmunda Spensera , objavljeno 1590. Spenserova Kordelija takođe strada vešanjem kao i u Kralju Liru.
Kralj Lir je vladar Britanije pre njenog potpadanja pod vlast Rimske imperije. On je tragična figura oca čija pogrešna procena najmlađe ćerke označava početak njegovog sloma.
Gonerila je Lirova najstarija ćerka i supruga vojvode od Olbanija.
Regana je Lirova druga ćerka, i supruga vojvode od Konvala.
Kordelija je Lirova najmlađa ćerka. Na početku drame nju prose vojvoda od Burgundije i kralj Francuske.
Vojvoda od Olbanija je Gonerilin suprug. Gonerila ga prezire i ruga se njegovoj muškosti kada je prekori zbog odnosa prema ocu. Kasnije u drami on se okreće protiv svoje žene. Na kraju on preuzima vladavinu nad kraljevstvom.
Vojvoda od Konvala je Reganin suprug. On je grofa Kenta stavio u kvrge, oslepeo Glostera. Pri tome ga je jedan od slugu smrtno ranio pokušavajući da odbrani Glostera.
Grof od Glostera je Edgarov otac, i otac vanbračnog sina, Edmunda. Edmund obmane oca da Edgar da kuje zaveru protiv njega. Pred očevim gnevom Edgar beži prerušen u prosjaka Sirotog Tomu.
Grof od Kenta je veran Liru, ali proteran kada se suprotstavio kralju zbog odluke da liši Kordeliju nasledstva. Prerušen on služi kralju skrivajući od njega svoj pravi identitet.
Edmund je Glosterov vanbračni sin. On se udružuje sa Gonerilom i Reganom kako bi ostvario svoje ambicije. Njih troje čine ljubavni trougao.
Edgar je zakoniti sin grofa Glostera. Prerušen u Sirotog Toma pomaže oslepljenom ocu.
Osvald je Gonerilin sluga opisan kao lupež i čankoliz. Edgar ga ubija kada pokuša da ubije Glostera.
Osman je šaljivčina koja prati kralja i koji jedini može i govori kralju istinu kroz šale i uvrede bez posledica i straha od kraljevog gneva.
Britanski kralj Lir objavljuje da će svoju imovinu podeliti svojim ćerkama i da će najviše dati onoj koja ga voli najviše.
Prva ćerka, Gonerila izjavljuje svoju ljubav ocu preko stihova, kao i da će njega uvek najviše da voli. Druga ćerka Regana izjavljuje nesto slično, kako bi se i ona dodvorila ocu za što više imovine. Treća ćerka Kordelija je kraljeva mezimica i nju najviše voli, ali ona ne može da ga laže kao ostale sestre. Ona kaže kako će se uskoro udati i da će njeno srce biti podeljeno na oca i muža. Kralj je hteo da čuje još izjava ljubavi i dodvoravanja i burno reaguje na ovu izjavu ćerke i odriče je se.
Posle toga vojvoda od Burgundije odbija Kordelijinu ruku pošto neće da dobije miraz za nju, ali kralj Francuske je očaran iskrenošću i izjavljuje da želi da je uzme za ženu i onda njih dvoje odlaze u Francusku.
Posle raznih dešavanja na dvoru i spletki kojima se svi bave, Gonerila prekorava kralja i kaže mu da zbog njegovih ljudi dvor izgleda kao krčma i da će ići na sud ukoliko nastavi sa svojim izlivima besa i udaranjem dvorana. Tad se kralj naljuti i rešava da ode kod svoje druge ćerke.
Pošto je Regana već primila pismo od Gonerile o postupcima oca, ona opravdava postupke sestre i govori mu da se vrati Gonerili i otpusti pola pratnje jer je skupo plaćati ih sve, a i sa toliko ljudi se ne može održati mir zato što njegovi ljudi slušaju njega a Gonerilini nju i da na istom dvoru to ne može da funkcioniše. Tad dolazi Gonerila koja mu kaže da ipak mora otpustiti svu svoju pratnju što njega ljuti i odlučuje da ode sa Kentom, vernim plemićem i dvorskom ludom.
Daljim spletom okolnosti se saznaje da je francuski kralj već poslao vojsku koja se iskrcala u Britaniju, a sve to zbog Kordelijine tuge kad je saznala da su sestre prevarile oca.
Ubrzo Kordelija i francuski vojnici saznaju gde je kralj i dovode ga u francuski logor koji su podigli prilikom invazije i tu leče kralja. Dve sestre organizuju vojsku i dolazi do bitke između engleske i francuske vojske gde Englezi odnose pobedu, a Lira i Kordeliju zarobljavaju.
U narednim danima nakon bitne Regana se razboleva i umire jer ju je Gonerila otrovala. Gonerilini planovi bivaju otkriveni i ona od stida beži i izvršava samoubistvo. U međuvremenu dželat izvršava naredbu sestara i ubija Kordeliju, ali Lir uspeva da ubije dželata, nakon čega od tuge umire i on.
Burnett, Mark Thornton; Wray, Ramona, ур. (2006). Screening Shakespeare in the Twenty-First Century. Edinburgh: Edinburgh University Press. ISBN978-0-7486-2351-8.
Greenhalgh, Susan; Shaughnessy, Robert (2006). „Our Shakespeares: British Television and the Strains of Multiculturalism”. Ур.: Burnett, Mark Thornton; Wray, Ramona. Screening Shakespeare in the Twenty-First Century. Edinburgh: Edinburgh University Press. стр.90–112. ISBN978-0-7486-2351-8.
Holland, Peter (2001). „Shakespeare in the Twentieth-Century Theatre”. Ур.: de Grazia, Margreta; Wells, Stanley. The Cambridge Companion to Shakespeare. Cambridge Companions to Literature. Cambridge: Cambridge University Press. стр.199—215. ISBN978-1-139-00010-9. doi:10.1017/CCOL0521650941— преко Cambridge Core.
Jackson, Russell (2001). „Shakespeare and the Cinema”. Ур.: de Grazia, Margreta; Wells, Stanley. The Cambridge Companion to Shakespeare. Cambridge Companions to Literature. Cambridge: Cambridge University Press. стр.217—234. ISBN978-1-139-00010-9. doi:10.1017/CCOL0521650941.014— преко Cambridge Core.
Potter, Lois (2001). „Shakespeare in the Theatre, 1660–1900”. Ур.: de Grazia, Margreta; Wells, Stanley. The Cambridge Companion to Shakespeare. Cambridge Companions to Literature. Cambridge: Cambridge University Press. стр.183—198. ISBN978-1-139-00010-9. doi:10.1017/CCOL0521650941.012— преко Cambridge Core.
Hodgdon, Barbara; Worthen, W. B. (2005). A Companion to Shakespeare and Performance. Blackwell Publishing. ISBN978-1-4051-8821-0.
Lan, Yong Li (2005). „Shakespeare and the Fiction of the Intercultural”. Ур.: Hodgdon, Barbara; Worthen, W. B. A Companion to Shakespeare and Performance. Blackwell Publishing. стр.527—549. ISBN978-1-4051-8821-0.
Jackson, Kenneth Hurlstone (1995) [first published 1953]. Language and History in Early Britain: A chronological survey of the Brittonic languages, first to twelfth century A.D. Edinburgh: University of Edinburgh Press. ISBN978-1-85182-140-2.
Jackson, Russell, ур. (2007). The Cambridge Companion to Shakespeare on Film. Cambridge Companions to Literature (2nd изд.). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN978-1-139-00143-4. doi:10.1017/CCOL0521866006— преко Cambridge Core.
Kahn, Coppèlia (1986). „The Absent Mother in King Lear”. Ур.: Ferguson, Margaret W.; Quilligan, Maureen; Vickers, Nancy J. Rewriting the Renaissance: The Discourses of Sexual Difference in Early Modern Europe. Women in Culture and Society. Chicago and London: The University of Chicago Press. стр.33–49. ISBN978-0-226-24314-6.
Lewisohn, Mark (1988). Complete Beatles Recording Sessions: The Official Story of the Abbey Road Years 1962–1970. Hamlyn. ISBN978-0-600-55798-2.
McKernan, Luke; Terris, Olwen (1994). Walking Shadows: Shakespeare in the National Film and Television Archive. British Film Institute. ISBN0-85170-486-7.
Muir, Kenneth; Wells, Stanley, ур. (1982). Aspects of King Lear. Aspects of Shakespeare. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN978-0-521-28813-2.
Peat, Derek (1982). „'And That's True Too': King Lear and the Tension of Uncertainty”. Ур.: Muir, Kenneth; Wells, Stanley. Aspects of King Lear. Aspects of Shakespeare. Cambridge: Cambridge University Press. стр.43—55. ISBN978-0-521-28813-2.
Nestruck, J. Kelly (13. 5. 2012). „A King Lear in need of a king”. The Globe and Mail. Приступљено 6. 11. 2018.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
„Network Three – 29 September 1967”. Radio Times. св.176 бр.2289 (London South East изд.). 21. 9. 1967. Приступљено 7. 11. 2018— преко BBC Genome Project.CS1 одржавање: Формат датума (веза)
Taylor, Gary; Warren, Michael, ур. (1983). The Division of the Kingdoms: Shakespeare's Two Versions of King Lear. Oxford: Clarendon Press. ISBN978-0-19-812950-9.