Olovo(II) azid
From Wikipedia, the free encyclopedia
Olovo(II) azid Pb(N3)2 je neorgansko jedinjenje. Он је експлозивнији вiše od drugih azida. Koristi se u detonatorima za pokretanje sekundarnih eksploziva.[3] U komercijalno upotrebljivom obliku, to je beli do svetlo smeđi prah.
Identifikacija | |
---|---|
3D model () |
|
100.033.206 | |
Svojstva | |
Molarna masa | |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 ° [77 °], 100 ). | |
Reference infokutije | |
Olovo(II) azid je hemijsko jedinjenje, koje ima molekulsku masu od 291,240 .
Dolazi u obliku belog praha ili kristala sa gustinom od 4,71 g/cm³. Ne rastvara se u vodi. Veoma je toksičan (otrovan). Kada se zagreje, postepeno se raspada i detonira na temperaturi od približno 350 °C (662 °F; 623 K). Brzina širenja detonacionog talasa je do 5,4 km/s. Zbog činjenice da lako eksplodira pod uticajem mehaničkih nadražaja (trenje, udar,probijanje, itd.) ili električnih varnica, koristi se kao inicijalni eksploziv u kapislama i detonatorima. Ne gubi svoja eksplozivna svojstva kada je vlažan. Trebalo bi da se čuva pod vodom u gumenim posudama (kontejnerima).
Kada je u kontaktu sa bakrom u vlažnom stanju, formira veoma osetljiv i samim tim opasan bakar(II) azid.
Olovni azid se dobija delovanjem ~3% vodenog rastvora natrijum-azida sa ~9% rastvorom olovo(II) nitrata (u odnosu mase rastvora 1:1). Da bi se dobili mali kristali Pb(N3)2 (veći kristali mogu eksplodirati tokom kristalizacije), u rastvor se dodaju dekstrini. U rastvoru se odvija dvostruka reakcija razmene:
- Pb(NO3)2 + 2NaN3 → Pb(N3)2↓ + 2NaNO3