Jugoslovenska vojska u otadžbini
From Wikipedia, the free encyclopedia
Jugoslovenska vojska u otadžbini (skraćeno JVO[1] ili JVuO) je bila zasnovana vojna formacija pod zapovjedništvom Draže Mihailovića, oformljena povezivanjem četničkih jedinica diljem okupirane Jugoslavije. Nastala je ukazom kralja Petra II 10. juna 1942. godine,[2] a raspuštena ukazom od 29. avgusta 1944. godine.[3]
- Ovaj članak se odnosi na paravojnu formaciju iz drugog svjetskog rata. Za ostale četničke formacije i širi kontekst v. Četnici
Jugoslavenska vojska u otadžbini | |
---|---|
Zastava Kraljevine Jugoslavije koju su četnici koristili | |
Godine djelovanja | 1942. - 1945. |
Vođa | Draža Mihailović |
Status | Do 1943. dio savezničke koalicije, mada neke jedinice od početka sarađuju sa Osovinom |
Političko krilo | Ravnogorski četnički pokret |
Ciljevi djelovanja | Uspostava velike Srbije unutar obnovljene Kraljevine Jugoslavije |
Područje djelovanja | Okupirana Jugoslavija |
Politička ideologija | Srpski nacionalizam |
Glavne aktivnosti | Aktivna borba protiv partizana, izbjegavanje sukoba sa Nijemcima, saradnja sa Italijanima |
Poznati napadi | Ustanak u Srbiji 1941. Gušenje ustanka u Srbiji Gušenje ustanka u Crnoj Gori "Čišćenje" muslimana 1943. Bitka na Neretvi Ofanziva u istočnoj Bosni 1943. Desant na Drvar Bitka za Srbiju 1944. Povlačenje sa Nemcima Ofanziva u istočnoj Bosni 1944. Bitka na Zelengori |
Jugoslovenska vojska u otadžbini je osnovana kao pro-srpska rojalistička gerilska organizacija u svrhu borbe protiv okupatorskih snaga Osovine. Prve četničke odrede su na Ravnoj Gori maja 1941. organizovali vojnici i oficiri koji su izbegli zarobljavanje, i neki pripadnici predratnog četničkog pokreta. U novembru 1941. vlada Jugoslavije u izbeglištvu dala je legitimitet grupi četnika pod vodstvom pukovnika Mihailovića, koji je u januaru 1942. postavljen i za ministra u vladi. Vlada Jugoslavije u izbeglištvu bila je podržana od Saveznika, te su četnici Draže Mihailovića formalno postali deo savezničke koalicije. Vojske Velike Britanije i Sjedinjenih Država sa četnicima su uspostavile zvanične odnose.
JvuO je delovala poput zavereničke organizacije. Iako su mnogi četnici bili legalizovani kod okupatora, oni su istovremeno održavali veze sa generalom Mihailovićem, primali od njega naređenja i podnosili mu izveštaje.[4]
I pored savezničke podrške, otpor Osovini u je jako opao, a mnogi delovi JVuO su počeli surađivati sa osovinskim snagama protiv rivalske Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Prema podacima samog Momčila Đujića, sredinom 1942. je među četnicima u NDH bilo 12.240 »antikomunističkih dobrovoljaca« u službi fašističke Italije.[5] Nakon niza upozorenja tokom 1943, Saveznici su u decembru 1943. doneli odluku o raskidu saradnje.[6][7][8][9][10] Izbeglička vlada u kojoj je Mihailović bio ministar raspuštena je maja 1944, a kralj Petar II je ukinuo njegov štab u avgustu 1944. i u septembru pozvao sve pripadnike da se priključe Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije.[11]
1944. godine Mihailović otkazuje poslušnost jugoslovenskom kralju Petru koji naređuje stavljanje JVuO pod komandu NOVJ, a tokom savezničke bitke bitke za Srbiju 1944. se bori na strani Wehrmachta. Nakon povlačenja Nemaca, Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije ubrzo uspjeva poraziti ostatke Jugoslovenske vojske u otadžbini 1945. godine.