From Wikipedia, the free encyclopedia
Akutna intermitentna porfirija (AIP) je rijedak metabolički poremećaj koji utiče na proizvodnju hema, kao posljedica nedostatka porfobilinogen-deaminaze . To je najčešća od akutnih porfirija.[1][2][3]
Akutna povremena porfiruja | |
---|---|
Drugi nazivi | Akutna intermitentna porfirija. švedska porfirija, piroloporfirija, intermitentna akutna porfirija |
Porfobilinogen | |
Specijalnost | Medicinska genetika |
Klinička prezentacija AIP-a je vrlo varijabilna i nespecifična. Pacijenti su tipski asimptomski, pri čemu većina nositelja gena nema porodičnu anamnezu jer stanje ostaje latentno nekoliko generacija. Sindrom obilježen akutnim napadima pogađa samo 10% nositelja gena.[4] Prosjek starosti pri dijagnozi je 33 godine.[5] Kao i ostale porfirije, i AIP je mnogo češći kod žena.[6] Karakteristična oznaka AIP-a koja ga odvaja od ostalih porfirija je odsustvo fotoosjetljivosti kože i njenih simptoma koji se javljaju uz akutne napade.[7]
AIP je jedna od četiri porfirije koje se manifestuju kao akutni napad. Oko 90% oboljelih osoba nikada ne doživi akutni napad i oni su asimptomski, dok se procjenjuje da 5% pogođenih osoba doživljava ponovljene napade.[8] Napadi su najčešći kod mladih odraslih žena i rijetki su prije puberteta ili nakon menopauze.[9]
Najčešći simptomi su bol u trbuhu i tahikardija.[10] Bol u abdomenu je obično jak, sa kolikama, slabo lokaliziran i često povezan s bolovima u leđima i nogama.[11][12] Pacijenti također mogu imati povraćanje i zatvor, ali dijareja je neuobičajena.[13] Početak bola u leđima i nogama karakteriše jak bol i ukočenost u leđima i bedrima, praćeno gubitkom tetivnih refleksa i paralizom.[14] su Prisutni su i psihijatrijski simptomi, kao što su obilježja paranoidne shizofrenije, ali rijetko psihoza i halucinacije.[15] Akutni napadi se klasično manifestuju tamnocrvenom fotosenzitivnom mokraćom (često se naziva i portni urin), ali ovo je nespecifičan simptom.[16] Fizički pregled često ne pokazuje abnormalnosti.[17]
Hiponatremija je najčešća abnormalnost elektrolita tokom akutnih napada, a javlja se kod 40% pacijenata i manifestuje se kao Sindrom neodgovarajućeg lučenja antidiuretskog hormona (SIADH).[18] Hipomagnezemija je također uobičajena. Nema patognomonskih znakova ni simptoma. Najčešći identificirani okidači za akutne napade su lijekovi, dijeta za mršavljenje i operacija.[19] Mnogi lijekovi povezani su s AIP-om, uključujući antibiotike, hormonske kontraceptive, lijekove za napade, anestetike i lijekove za liječenje HIV-a.[20]
Porfirije su uzrokovane mutacijama u genima koji kodiraju enzim za sintezu hema. U normalnom fiziološkop procesu, sinteza hema počinje u mitohondrijama, nastavlja se u citoplazmi i završava nazad u mitohondrijama. Hem se proizvodi u svim ćelijama, ali 80% proizvodi se u eritropoetskim ćelijama u koštanoj srži i 15% u parenhimskim ćelijama jetre, gdje je promet hemoproteina visok. U AIP-u je identifikovano preko 100 mutacija na dugom kraku hromosoma 11 na genu HMBS, koji kodira citoplazmatski enzim porfobilinogen-deaminaza.[21] Ovaj nedostatak sprečava sintezu hema, koja se ne može završiti i u citoplazmi se akumulira metabolit porfobilinogen.[22]
AIP je autosomno dominantna porfirija koja ima oko 50% normalne aktivnosti zahvaćenog enzima.[23] Penetrabilnost AIP je nepotpuna, sa samo 10% nositelja gena koji su doživjeli akutne napade što sugerira ulogu drugih gena koji modificiraju okolinu.[24][25][26]
Tačan mehanizam akutnih napada nije jasan. Najraširenija hipoteza je da nakupljanje porfobilinogena uzrokuje toksične efekte na neurone. Autonomni i periferni nervni sistem su ranjiviji od centralnog nervnoig sistema jer nisu zaštićeni krvno-moždanom barijerom .[27] This explains findings such as abdominal pain and tachycardia. Neke osobe vjerovatnije će imati parezu zbog pvećanje osjetljivosti neurona na toksine.[28]
Početna dijagnoza akutne porfirije potvrđena je analizom mokraće, uključujući uobičajeni metod, Watson-Schwartzov test. Povišen urin porfobilinogen potvrđuje dijagnozu AIP-a, nasljedne koproporfirije (HCP) ili varijegatne porfirije (VP). Pozitivan test bi trebao biti indiciran povećanjem od pet puta normalne vrijednosti, a ne samo blagim povećanjem koje se može dogoditi kod dehidracija. Za razliku između AIP-a od HCP-a i VP-a, fecesni nivoi porfirina su normalni u AIP-u, ali su povišeni u HCP-u i VP-u.
Ako su lijekoviizazvale napad, neophodno je prestati uzimati štetne supstance. Preporučuje se infuzija sa visokim sadržajem ugljikohidrata (10% glukoze), što može pomoći u oporavku.
Hematin i hem-arginat su tretmani izbora tokom akutnog napada. Hem nije kurativni tretman, ali može skratiti napade i smanjiti intenzitet napada. Nuspojave su rijetke, ali mogu biti ozbiljne. Bol je izuzetno težak i gotovo uvijek zahtijeva upotrebu opijata kako bi se smanjio na podnošljiv nivo. Bol treba liječiti što je prije moguće medicinski zbog njegove težine.
Mučnina može biti teška; može reagovati na fenotiazinske lijekove, ali je ponekad teško rješiti. Kupke ili tuševi s toplom vodom mogu privremeno smanjiti mučninu, ali mogu predstavljati rizik od opekotina ili padova.[29]
Ovu bolest često prate epilepsijski napadi. Većina lijekova za napade pogoršava ovo stanje zbog indukcije citohroma P450. Liječenje može biti problematično: barbiturati i primidon se moraju izbjegavati jer oni obično izazivaju simptome.[30]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.