914.
godina From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Godina 914. (CMXIV) bila je redovna godina koja počinje u subotu u julijanskom kalendaru. Oznaka 914. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.
| Godine:
◄◄ | ◄ | 910. | 911. | 912. | 913. | 914. | 915. | 916. | 917. | 918. | ► | ►► |
| Decenije:
◄ | 880-e | 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | ► |
| Vijekovi: |
Remove ads
Događaji
Bizantijsko Carstvo
- Proljeće – Carica Zoe Karbonopsina predvodi dvorski puč u Konstantinopolui, uz podršku magistra Jovana Elada, svrgava patrijarha Nikolu Mistika kao regenta nad svojim sinom, carem Konstantinom VII. Ona dozvoljava Nikoli da ostane patrijarh, odbacuje titulu dodijeljenu Simeonu I od Bugarske (vidi 913.) i poništava planove za brak (sa bugarskom princezom) koje je Nikola napravio za njenog sina.[1]
- Ljeto – Bizantijsko-bugarski rat: Simeon I, sa bugarskom vojskom, napada oblasti Trakije i Makedonije. Istovremeno, bugarske trupe prodiru u regione Drača i Soluna na zapadu. Najveći i najvažniji grad Trakije, Hadrianopolj (današnja Turska), je opkoljen i zauzet. Međutim, Bizantinci brzo vraćaju grad u zamjenu za ogromnu otkupninu.[2]
Arapsko Carstvo
- 12. januar – Ahmad Samani, emir Samanijskog carstva, ubijen je (odrubljivanjem glave) dok je spavao u svom šatoru u Buhari (današnji Uzbekistan) od strane svojih robova. Nasljeđuje ga osmogodišnji sin, Nasr II, pod regentstvom vezira Abu Abdullaha al-Džajhanija. Abbasidi uzalud pokušavaju iskoristiti previranja kako bi ponovo osvojili Sistan.[3]
- 24. januar – Fatimidski general, Hubasa ibn Jusuf iz berberskog plemena Kutama, maršira sa svojim trupama kako bi napao Egipat. Napreduje obalom i zauzima jedina dva grada na putu, Sirtu i Adždabiju, bez borbe. Garnizoni dva grada – najzapadnijih isturenih položaja Abasidskog halifata – već su pobjegli.[4]
- 6. februar – Hubasa zauzima Barqah (današnji Bengazi), drevnu prijestolnicu Cirenaike. Abasidski guverner se povlači u Egipat pred nadmoćnom snagom Fatimida. Nakon što je ova bogata, plodna provincija pala u njegove ruke, Hubasa osigurava 24.000 zlatnih dinara godišnjih prihoda od poreza, kao i 15.000 dinara koje plaćaju kršćani.
- 11. juli – Al-Qa'im bi-Amrullah, sin fatimidskog halife Abdullaha al-Mahdija Billaha, napušta Raqqadu na čelu vojske, sastavljene od Kutama ratnika i arapskog džunda (lične garde) u pokušaju da osvoji Egipat. Šalje naredbe Hubāsi da ga čeka, ali vođen ambicijom, Hubāsa je već na putu za Aleksandriju.
- 27. august – Hubasa zauzima Aleksandriju, nakon pobjedničkog susreta s egipatskim trupama u blizini al-Hannijje (današnji El Alamein). Abasidski guverner Takin al-Hazari odbija se predati i traži pojačanje, koje mu stiže u septembru. Ubrzo nakon toga al-Qa'im bi-Amrullah ulazi u Aleksandriju sa ostatkom svoje vojske.
- Decembar – Fatimidska vojska pod Hubasom napušta Aleksandriju, a slijedi je al-Qa'im bi-Amrullah. Abasidske trupe drže Fustat i započinju kontraofanzivu protiv osvajača. Kutamska konjica pretrpjela je velike gubitke od turskih strijelaca.
- Sadžijska invazija na Gruziju: Muslimanska vojska pod Jusufom ibn Abi'l-Sadžom pohodi gruzijske pokrajine. Tiflis čini svojom bazom za operacije i napada Kakheti. Jusuf nastavlja prema Kartliju, gdje su uništena utvrđenja Uplistsikhe. Opsjeda i zauzima tvrđavu Q'ueli, ubijajući njenog branioca Gobrona.[5]
- Hasan al-Utruš ponovo uspostavlja zejdidsku vlast nad provincijom Tabaristan (Sjeverni Iran), nakon 14 godina samanidske okupacije. On postaje novi vladar (emir) i zejdidski plemići prihvataju njegov autoritet.
- U El-Andaluzu suša dovodi do strašne gladi na Iberijskom poluostrvu, koja se nastavlja 915. godine.[6] U svom nastojanju da centralizuje zemlju, halifa Abdurahman III, iz dinastije Emevida, ponovo osvaja Sevilju od klana Benu Hadždžadž.[7]
Evropa
- 19. januar – Kralj García I umire u Zamori (Španija) nakon četverogodišnje vladavine. Nasljeđuje ga brat Ordoño II, koji postaje kralj Galicije i Leóna. Ordoño nastavlja svoju ekspanziju i smješta svoj dvor u León.[8]
- 21. juni: Karlo Jednostavni daje zemlju Poligny u Varaisu Hugu Crnom. Priznaje Huginu sposobnost da naslijedi svog oca Richarda od Burgundije sa svim njegovim počastima.[9]
- Ljeto – Saraceni iz Garigliana uspostavljaju uporišta u Laciju u Treviju (u Sabinskim brdima, blizu Palestrine) i Sutriju. Odavde neuznemiravani osvajaju papske gradove Orte, Narni i Nepi.
- Vikinški osvajači osnivaju naselje u blizini Waterforda (Irska) koje predvodi Ottir (Crni). Dablinski Vikinzi su prisiljeni plaćati danak irskim kraljevima Meatha i Leinstera kao cijenu za očuvanje svoje nezavisnosti.[10]
Britanija
- Vikinzi razaraju velšku obalu i kreću se uz rijeku Severn. Zarobljavaju biskupa Cyfeillioga od Ergynga, a kralj Edward Stariji ga otkupljuje. Vikinzi su poraženi od snaga iz Hereforda i Gloucestera.[11]
- Lady Æthelflæd, Mersijanka, kćerka kralja Alfreda Velikog, gradi burh ili utvrđeno prebivalište u Warwicku i popravlja gradinu Eddisbury. Ona predvodi Mersijance u njihovoj borbi protiv danskih osvajača.[12]
Azija
- 4. februar – Stub Belanjong je postavljen na Baliju.
- U Indiji car Indra III iz dinastije Ratrakuta, unuk Krišne II, počinje svoju vladavinu (do 929. godine).[13] Ponovio je vojne uspjehe svojih prethodnika Dhruve i Govinde III; porazio je Pratihare i privremeno okupirao Kannaudž, a zatim porazio Istočne Čalukje i ubio njihovog kralja Vidžajaditju. Pod njegovim nasljednicima, dinastija je opadala sve do stupanja na vlast Krišne III 939. godine.[14]
Remove ads
914. u temama
Religija
- Mart ili april – Papa Lando umire u Rimu nakon vladavine kraće od godinu dana. Nasljeđuje ga Ivan X, nadbiskup Ravene, kao 122. papa Katoličke crkve.
- Gérard de Brogne osniva vjersku zajednicu na svom imanju u Brogneu.[15] Godine 919. dobija relikvije Svetog Eugena Žalosnog od monaha iz Saint-Denisa u Parizu.[16]
Rođeni
- Al-Muti, abasidski halifa (umro 974.)
- Čen Hongdžin, kineski vojskovođa (umro 985.)
- Li Conghou, car Kasnog Tanga (umro 934.)
- Luitgarde, vojvotkinja i supruga vojvode Normandskog (umro 978.)
- Ši Čonggui, car Kasnog Jina (umro 974.)
- Valtoke Gormsson, vikinški plemić (umro 985.)
Umrli
- 12. januar – Ahmed Samani, samanidski emir
- 19. januar – García I, kralj Leóna (Španija)
- 12. februar – Li, carica Jana
- 31. decembar – Ibn Havshab, osnivač ismailitske zajednice u Jemenu
- Abu Sa'id al-Džannabi, osnivač Bahreina (ili 913.)
- Aedh mac Ailell, opat Clonferta
- Bárid mac Oitir, vikinški vođa
- Gobron, gruzijski vojni zapovjednik
- Idalguer, franački biskup
- John Eladas, bizantijski regent
- Krišna II, indijski vladar
- Lando, papa Katoličke crkve
- Li Džihui, kineski guverner
- Liu Rengong, kineski vojskovođa
- Liu Šouguang, kineski vojskovođa
- Mu'nis al-Fahl, abasidski general
- Plegmund, nadbiskup Canterburyja (ili 923.)
Remove ads
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads