921.

godina From Wikipedia, the free encyclopedia

Remove ads

Godina 921. (CMXXI) bila je redovna godina koja počinje u ponedjeljak u julijanskom kalendaru. Oznaka 921. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Godine:

◄◄ | | 917. | 918. | 919. | 920. | 921. | 922. | 923. | 924. | 925. |  | ►►

Decenije:

| 890-e | 900-e | 910-e | 920-e | 930-e | 940-e | 950-e |

Vijekovi:

| 9. vijek | 10. vijek | 11. vijek |

Kratke činjenice
Remove ads

Događaji

Bizantijsko Carstvo

  • Mart – Bitka kod Pega: Bugarske snage pod kavhanom (prvim ministrom) Teodora Sigrice porazile su bizantijsku vojsku na periferiji Konstantinopola. Nakon bitke, Bugari su spalili palate u Pegama ("Izvor") i opustošili područje sjeverno od Zlatnog roga.

Arapsko Carstvo

  • 21. juni – Diplomatska delegacija je poslana iz Bagdada da uspostavi trgovačke rute između Abasidskog halifata prema Buhari (današnji Uzbekistan). Ahmed ibn Fadlan, arapski diplomata i putnik, uspostavlja kontakt sa Almışom, İltäbärom (vazalskim kraljem pod Hazarima) Volške Bugarske, u ime halife al-Muktadira.[1] Stiže 12. maja 922. godine.[2]
  • Bitka kod Sevana: Sajidske snage pod Jusufom Beširom napadaju Armeniju i opsjedaju kralja Ašota II u blizini jezera Sevan. Nakon što je okupio malu snagu, Ašot napada Beširove logore i protjeruje neprijatelja iz zemlje. Potom započinje kontraofanzivu kako bi obnovio uništene gradove i tvrđave.
  • Fatimidski halifat u bitci uništava idrisidske snage, osvajajući gradove Tlemcen i Fez.
  • Fatimidski halifat stvara novu prijestolnicu u Ifrikiji, al-Mahdiji na tuniskoj obali.[3]
  • Novembar: Fatimidski Al-Qaim napušta Egipat nakon neuspjeha pokušaja invazije (919-921).[4] Abasidi su, međutim, priznali fatimidsku dominaciju libijske obale sve do Barqaha.[5]
  • April: Cosimo III postaje koptski patrijarh Kaira (završava 933. godine).
  • Španija: Nakon poraza Ordoña II od Leóna i Garcíe II od Navare u bici kod Valdejunquere (920.), kralj Navare Sančo I Garcia napustio je svoj samostan i porazio vojsku Kordopskog Emirata kod Roncala i Bardenas Realesa, po njihovom povratku iz upada u Akvitaniji, a zatim je zauzeo nekoliko mjesta u provinciji La Rioja. Iste godine, Ordoño je pokrenuo napad na muslimansku teritoriju i stigao na dan marša od Kordobe.[6]

Evropa

  • Ljeto – Kralj Henrik I (Ptičar) porazio je svog rivala Arnulfa I (Zlog), vojvodu Bavarske, u dva pohoda. Arnulf je opkoljen u Regensburgu i prisiljen prihvatiti mirovne pregovore, priznajući Henrika kao jedinog suverena Istočnofranačkog Kraljevstva (Njemačke).
  • Landulf I, knez Beneventa, podržava antigrčku apulijsku pobunu, uništavajući nekoliko bizantijskih uporišta sve do Ascolija. Apulsko plemstvo, ispovijedajući lojalnost Bizantijskom Carstvu, imenovalo je Landulfa za stratega teme (pokrajine) Longobardija.
  • 13. februar: Početak vladavine Vaclava, vojvode Bohemije (završava se 929. godine). Vaclav I (Vaclav) Přemyslid, maloljetni, vladao je Bohemijom pod tutorstvom svoje majke Drahomire, koja je bila paganskog porijekla. Došla je u sukob sa svojom vrlo pobožnom svekrvom Ljudmilom.
  • 15. septembar – Ludmilu, češku vojvotkinju i udovicu Borjivoja I, ubila je njena snaha Drahomira u Tetínu (današnja Češka Republika). Ludmila će biti kanonizirana i postati zaštitnica Bohemije, a poštuje se i u pravoslavnoj i u katoličkoj crkvi.
  • 7. novembar – Bonski sporazum: Kralj Karlo III (Jednostavni) i Henrik I potpisali su mirovni sporazum ili 'pakt prijateljstva' (amicitia) na ceremoniji na brodu usred Rajne, priznajući granicu između svoja dva franačka kraljevstva.[7]
  • Ugarska plaćenička vojska, predvođena Dursacom i Bogátom, porazila je vojsku pobunjenika, koji su planirali svrgnuti njihovog saveznika, cara Berengara I, kod Brescije.
  • Nakon što je pet mjeseci uzaludno opsjedao Normane s Loare, vojvoda Robert od Francuske im je dodijelio regiju Nantes i Bretanju, koju su oni opustošili.[8] Bretonski monasi, prinčevi i plemići emigrirali su u Englesku i Francusku.

Britanija

  • Norveškog kralja Yorka, Rögnvaldra, nakon njegove smrti naslijedio je Sigtryggr [9] (Sihtric), koji je zauzeo Dublin i ubio ard rí Nialla Glúnduba 919. godine. Njegov sin Óláfr postao je kralj Northumbrije. Njegov brat ili zet, Gudfridr, naslijedio ga je u Dublinu.

Kina

  • Dinastija Kasnog Lianga izvještava da su sva "barbarska" plemena smirena (pacifikovana) od strane Kitanskog carstva.
Remove ads

921. u temama

Rođeni

  • 21. februar – Abe no Seimei, japanski astrolog (umro 1005.)
  • 9. oktobar – Li Čun'an, kineski trgovac (umro 999.)
  • 27. oktobar – Čai Rong, car Kasnog Zhoua (umro 959.)
  • Edmund Veličanstveni, kralj Engleske (umro 946.)
  • Dža'far ibn al-Furat, Ikšididski i Fatimidski vezir (umro 1001.)
  • Luj IV, kralj Zapadne Franačke (ili 920.)
  • Ōnakatomi no Jošinobu, japanski plemić (umro 991.)

Umrli

  • 13. februar – Vratislaus I, vojvoda od Češke
  • 15. septembar – Ludmila, bohemijska vojvotkinja
  • Alexios Mosele, bizantijski admiral
  • Elvira Menéndez, kraljica Galicije i Leona
  • Harusindan, vladar Gilita (Iran)
  • Lili ibn al-Nu'man, vladar Gilita
  • Liu Xun, general kasnijeg Lianga (r. 858.)
  • Ragnall ua Ímair, vikinški kralj Northumbrije
  • Rikard, vojvoda od Burgundije (r. 858.)
  • Vang Rong, kineski vojskovođa (r. 877.)
Remove ads

Reference

Vanjski linkovi

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads