Amel Tuka
bosanskohercegovački atletičar From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Amel Tuka bosanskohercegovački je atletičar, čija su specijalnost utrke na 800 (primarna disciplina) i 400 metara; u obje discipline drži nacionalni rekord. Član je Atletskog kluba Zenica. Osvajač je srebrne medalje sa Svjetskog prvenstva 2019. i bronzane medalje sa Svjetskog prvenstva 2015.
Remove ads
Karijera
Atletikom se počeo baviti sasvim slučajno kad je 2008, kao učenik trećeg razreda STŠ "Kemal Kapetanović" iz Kaknja, učestvovao na Malim olimpijskim igrama u Zenici i pobijedio u utrci na 400 m. Trener AK Zenica Halid Sedić pozvao ga je na razgovor, nakon kojeg je Tuka postao član tog kluba. Budući da je živio u Kaknju, morao je svakodnevno dolaziti na treninge u Zenicu. Samo nekoliko mjeseci kasnije zabilježio je prvi uspjeh: pobijedio je na 400 i 800 m na državnom juniorskom prvenstvu. Slijedio je ulazak u reprezentaciju i učešće na Balkanskom juniorskom prvenstvu u Grčkoj, gdje je bio treći. Nakon tog uspjeha proglašen je atletskim otkrićem godine u Bosni i Hercegovini.[3]
Od 2010. stalni je član seniorske reprezentacije na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva i na svim takmičenjima bio je na pobjedničkom postolju.
U junu 2013. pobijedio je na takmičenju Treće lige Evropskog ekipnog prvenstva s rezultatom 1:51.11. Mjesec kasnije, na Evropskom prvenstvu U-23, osvojio je treće mjesto na 800 m i postavio državni rekord 1:46.29.[4]
U 2014. osvojio je bronzanu medalju na Balkanskom prvenstvu u Piteștiju (1:50.67) da bi na svom drugom Evropskom prvenstvu u seniorskoj konkurenciji u Zürichu bio šesti s novim državnim rekordom 1:46.12.
U 2015. osvojio je zlatnu medalju na Balkanskom dvoranskom prvenstvu u Istanbulu (1:48.86). Dana 1. jula na mitingu u Velenju postavio je novi državni rekord, pobijedivši s rezultatom 1:44.19. Rekord je popravio već nakon 10 dana, pobijedivši i u Madridu s vremenom 1:43.84. Šest dana kasnije, u svom prvom nastupu na nekom od mitinga Dijamantne lige u karijeri, ponovo je popravio lični i državni rekord pobijedivši u Monaku s vremenom 1:42.51. To je bilo najbolje vrijeme sezone 2015. u tom trenutku, 32. rezultat svih vremena i četvrti u Evropi. U toj utrci pobijedio je i tadašnjeg olimpijskog viceprvaka Nijela Amosa i svjetskog prvaka Mohammeda Amana.
Na Svjetskom prvenstvu 2015. u Pekingu ostvario je rezultat karijere osvojivši bronzanu medalju iza svjetskog rekordera Davida Rudishe i Poljaka Adama Kszczota.[5] To je bio najveći uspjeh u historiji bosanskohercegovačke atletike dotad.
Na Memorijalu Van Damme u Bruxellesu, završnom mitingu Dijamantne lige 2015, osvojio je treće mjesto, što mu je bilo dovoljno i za treće mjesto u ukupnom poretku te discipline.[6]
Prema izboru Asocijacije balkanskih atletskih federacija (ABAF), Tuka je osvojio titulu najboljeg atletičara na Balkanu u 2015.[7]
Na atletskom mitingu u Sarajevu 11. juna 2016. popravio je lični i državni rekord na 400 m istrčavši 46.41, čime je izborio plasman na Evropsko prvenstvo u Amsterdamu.[8]
Kao generalna proba pred Olimpijske igre nastupio je na Evropskom prvenstvu 2016, osvojivši na kraju "najgore", četvrto mjesto. Na Igrama u Rio de Janeiru je u utrci kvalifikacija završio na drugom mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45.72, te se kvalificirao za polufinale.[9] U polufinalnoj utrci završio je na četvrtom mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45.24, te se nije uspio kvalificirati za finale, a ukupno je imao 12. vrijeme.[10]
U sljedeće dvije sezone doživio je pad forme i nije ostvarivao značajnije rezultate ni na prvenstvima ni na mitinzima. U sezoni 2019. počeo se vraćati u formu, počevši sa šestim mjestom na Evropskom dvoranskom prvenstvu u Glasgowu. Nakon dvoranskog dijela sezone nastavio je nastupati na mitinzima, postepeno poboljšavajući rezultate, pa je tako u Stockholmu ostvario drugu pobjedu na mitinzima Dijamantne lige u karijeri. Kulminacija sezone bilo je Svjetsko prvenstvo u Dohi, na kojem je prvo rutinski prošao kvalifikacije i polufinale da bi u finalu popravio historijski rezultat iz Pekinga 2015. osvojivši srebrnu medalju iza Amerikanca Donavana Braziera sa svojim rezultatom sezone 1:43.47.[11]
Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine izabrao ga je 5. decembra 2019. za sportistu godine.[12]
Remove ads
Lični život
Pred istek 2018. diplomirao je na Mašinskom fakultetu Univerziteta u Zenici, stekavši zvanje diplomiranog inženjera mašinstva.[13]
Sedmicu poslije povratka sa Svjetskog prvenstva 2019. oženio se Aminom Pivić nakon četverogodišnje veze.[14]
Značajniji rezultati
(a) Četvrto mjesto u polufinalu. Nije se plasirao u finale.[10]
1 Nije startao u polufinalu.
Ostalo
- 2015.
- Evropski atletičar mjeseca – juli
- Sportista godine Bosne i Hercegovine (Nezavisne novine)
- 2019.
- Sportista godine (Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine)[12]
- Sportista godine Bosne i Hercegovine (Nezavisne novine)
- Sportista godine Zeničko-dobojskog kantona (Sportski savez ZDK i NIPD Naša riječ; proglašeno 2020. za 2019)
Remove ads
Lični rekordi
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads