Kitaibelov jaglac

Kitaibelov jaglac ili Kitaibelova jagorčevina (lat. Primula kitaibeliana Schott – sinonimi: P. integrifolia Vis., non L.; P. viscosa Kit., non Vill.) je biljka iz porodice Primulaceae: jaglaci. U hromosomskoj garnituri ima 2n = 66.^[1]

Kitaibelov jaglac Primula kitaibeliana
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
Carstvo	Plantae
Divizija	Tracheophyta
Razred	Magnoliopsida
Red	Ericales
Porodica	Primulaceae
Rod	Primula
Vrsta	P. kitaibeliana Vis. Schott, H. 1852.

Opis

Ova jagorčevina je trajnica koja je cijela žljezdasto ljepljiva. Skapus je visok 1,5-8 cm, a pri vrhu ima 1-3 cvijeta. Listovi su joj prizemni, u rozeti. Elipsoidni su ili duguljasti, dugi 2-9 cm, a široki 1-4 cm; ostepeno prelaze u široku peteljku. Mesnati su i žljezdasto dlakavi, cjeloviti ili pri vrhu izverugano nazubljeni, manje-više gusto žljez­dasto dlakavi i ljepljivi, po rubu kratko trepavičasti. Brak­teje ove biljke su linearne, duge oko 2-11 mm.

Cvjeta u julu: cvjetovi su dvo­spolni i aktinomorfni, sa dvojnim ocvijećem, koje ima i časicu i krunicu. Čaška je valj­kasto zvonasta, žljezdasto ljepljiva, dugs 7-13 mm Krunica je sulatična, sa 5 latica koje u donjem dijelu srastaju u valjkastu pro­duženu cijev, dužu od čašice. Crvene su do ljubičastocrvene, u gornjem dijelu su raširene u široki obod. Peteljke cvjetova su duge 2-12 mm. Ima 5 prašnika, a tučak ima jedan vrat, sa jednom njuškom i jednodijelnom plodnicom.

Plod je tobolac sa više tamnosmedih sjemenki.

Ekologija i rasprostranjenje

Ova biljka je izrazita planinska hazmofita. Raste u pukotinama krečnjačkih stijena i na stjenovitim policama, na nadmorskim visinama između 1.600 i 2.100 m. Susreće se u ekim endemičnim biljnim zajednicama sa vrstama roda Mi­cromeria i Potentilla.

Endem je Centralnih Dinarida, od Kleka, na sjeverozapadu, do Veleža i Visočice, na jugoistoku. U bosni i Hercegovini poznati lokaliteti su Velež, Vran, Prenj, Čabulja, čvrsnica, Piasa i Visočica, a u Hrvatskoj Klek i Velebit.

Locus classicus je u Hrvatskoj (Schott, H. 1852.).

^[1]