Leptin
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Leptin (grč. λεπτός - leptos = tanak) je proteinski hormon sa 16 kDa. Učestvuje u regulaciji unosa i potrošnje energije, putem uvećavanja apetita i metabolizma. To je jedan od najvažnijih hormona adipoznog porijekla.[5] Gen Ob(Lep) (latinskiobese - gojazan) kod čovjeka je na hromosomu 7.[6]
Remove ads
Djelovanje

Leptin je odmah nakon otkrića uzročno povezan s gojaznošću pa je pretpostavljeno da bi se njegovom terapijskom primjenom u ljudi mogla liječiti prekomjerna težina. Primjena rekombiniranog leptina u gojaznl+ih osoba međutim doživjela je neuspjeh jer je uticaj leptina na njihovu težinu bio klinički vrlo slab. Otkriveno je tek nekoliko porodica u svijetu s pravim genetičkim nedostatkom leptina, što ih od najranijeg djetinjstva čini ekstremno debelim i samo je kod njih primjena leptina našla svoj izvorni smisao.
Uloga leptina pokazala se, ipak, izrazito složenijom nego što se to u početku činilo. Leptin djeluje kao aferentni signal u jezgrima hipotalamusa u dva smjera: smanjuje aktivnost puteva koji podstiču glad, a stimulira aktivnost putova koji izazivaju sitost. Osim na smanjenje unosa hrane, leptin djeluje i na pojačanu potrošnju energije, utjecajem na simpatički nervni sistem i termogenezu. Prosljeđujući informaciju hipotalamusu o količini energije koja je pohranjena u masnom tkivu, leptin predstavlja dio povratne sprege, koja kontrolira stabilnost ukupnih zaliha energije.Pri gladovanju, nivo leptina opada i neposredno se potiču sveukupni hormonski, metabolički i kognitivni mehanizmi prilagodbe na nedostatak hrane, te dolazi do pojačanja apetita i smanjenja energetske potrošnje. U obrnutom slučaju, pri obilju raspoložive hrane, leptin smanjuje apetit i pojačava energetsku potrošnju. Promjene razine leptina djeluju u pravcu sprečavanja promjene težine u bilo kojem smjeru poput termostata.
Tjelesna težina kao rezultat unosa i potrošnje energije u većine odraslih ljudi godinama vrlo je stabilna. U osoba s normalnom tjelesnom masom, ta homeostaza energije održava se na razini oko 20% masti u tjelesnoj težini, ali u gojaznih osoba ta ravnoteža je pomjerena za više od 30%. Razlog tome je u razvoju leptinske rezistencije: dolazi do smanjene osjetljivosti leptinske povratne sprege i neuspjeha povrata na prethodnu težinu uz porast leptina. Gojazne osobe i imaju dovoljno, zapravo čak povećane količine leptina, ali njihov hipotalamus ne uspijeva dobiti podatak o dovoljnosti količini energetskih zaliha.
Složene olfaktorne, vizualne, emocijske, više kognitivne funkcije, a i nekoliko drugih signalnih puteva utiču na hranjenje, ali već u ovome osnovnom leptinskom mehanizmu povratne sprege krije se patogeneza gojaznosti. U suprotnosti sa svjesnom željom za mršavljenjem, snažni biološki, podsvjesni mehanizmi održavaju tjelesnu težinu stalnom i razlog su neuspjeha većine ljudi u nastojanjima za smanjenjem težine.
Uz upravljanje homeostazom energije - među važnim učincima leptina također je uticaj na neuroendokrine funkcije. Dokazana je uloga leptina u sazrijevanju i aktivaciji reproduktivne osi. Pubertetskom porastu gonadotropina i estradiola, prethodi porast nivoa leptina, odnosno testosterona. Iako nije neposredni okidač za početak puberteta, leptin se smatra permisivnim faktorom ili signalom spremnosti: razina leptina ukazuje na zadovoljavajuću težinu i energetske zalihe koje omogućuju plodnost.
Osim centralnih učinaka leptina, posebno se ističe njegova interakcija sa upalnim sistemom. Leptin se ponajprije smatra proupalnim faktorom, ali istodobno štiti od infekcija.To djelovanje tumači se kao prilagodba za jačanje imunskih sposobnosti, a u suprotnosti je s imunosupresivnim učinkom gladovanja.
Remove ads
Također pogledajte
Reference
Dopunska literatura
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads
