Zatajenje srca

Zatajenje srca ili srčana insuficijencija – često označavano i kao kongestivno zatajenje srca – nastaje kada je srce nije u stanju da pumpa dovoljno snažno za održavanje protoka krvi da zadovolji potrebe organizma.^[1][2][3] Izrazi hronično zatajenje srca i/ili kongestivno zatajenje srca često se koriste kao sinonim za kongestivno zatajenje srca.^[4] Znakovi i simptomi obično uključuju nedostatak daha, pretjeran umor i periferni oticanje nogu. Kratkoća daha je obično lošija u nedostatku fizičkih vježbi a pojava ležećih apnea i paroksizmalno noćno otežano disanje može noću probuditi osobu. Ograničena sposobnost vježbanja je također i zajednička karakteristika .

Zatajenje srca (Srčana insuficijencija)
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10	I50
ICD-9	428.0
DiseasesDB	16209
MedlinePlus	000158
MeSH	D006333

Uzroci

Najčešći uzroci zatajenja srca su bolest koronarnih arterija, uključujući predinfarktno stanje miokarda, srčani udar, visok krvni pritisak, fibrilaciju arterija, bolest srčanih zalistaka, prekomjerno alkoholiziranje, infekciju i kardiomiopatiju nepoznatog uzroka. Ovi uzroci zatajenja srca se odnose na promjenu strukture ili rada srčanog mišića.

Postoje dvije glavne vrste zatajenja srca: zatajenja srca zbog disfunkcije lijeve komore i zatajenje srca s normalnim izbacivanjem frakcija, u zavisnosti od toga da li utiče na sposobnost lijeve komore ili sposobnost srca da se opusti. Ozbiljnost bolesti se obično ocjenjuje stupanjem sposobnosti vježbanja I opterećenja. Neuspjeh srca nije isto što i infarkt miokarda (u kojem dio srčanog mišića umre) ili srčani zastoj (u kojem se u potpunosti zaustavlja protok krvi).^[5][6] Ostale bolesti koje mogu imati simptome koji liče na zatajenja srca uključuju gojaznost, otkazivanje bubrega, problemi jetre, anemija i bolesti štitnjače.

Tretman

Stanje se dijagnosticira na osnovu historije simptoma i fizičkog pregleda uz potvrdu nalaza ehokardiografije, krvne slike, elektrokardiografija, a i RTG pluća može biti koristan za određivanje uzroka. Liječenje ovisi o težini stanja i uzroku bolesti. U ljudi s kroničnim stabilnim blagim zatajenjem srca, tretman se obično sastoji modifikacije načina života, kao što su prestanak pušenja, fizičke aktivnosti, promjene ishrane i lijekovi. U slučajevima sa srčanom insuficijencijom zbog disfunkcije lijeve komore preporučuju se inhibitor angiotenzin konvertirajućeg enzima ili angiotenzinskih receptora , zajedno sa beta blokatorima. Za one sa teškim bolestima, mogu se koristiti antagonist aldosterona ili hidralazina plus nitrat. Diuretici su korisni za sprječavanje zadržavanja tečnosti. Ponekad, ovisno o uzroku, može se preporučiti i ugradnja uređaja kao što su vještački pejsmejker ili implantirajući srčani defibrilator. U nekim umjerenim ili teškim slučajevima može koristiti i srčana resinhronizacija ili modulacija kontraktilnosti srca.^[7] Kod onih s teškim bolestima, bez obzira na sve druge mjere, povremeno se uključuje pomoćni uređaj komore ili transplantacija srca.

Epidemiologija i historija

Zatajenje srca je uobičajeno, skupo i potencijalno fatalno stanje. U razvijenim zemljama, srčanu insuficijenciju ima oko 2% odraslih osoba, a kod onih starijih od 65 godina, to se povećava za 6-10%.^[8] U godinu dana nakon dijagnoze rizik od smrti je oko 35%, nakon čega se, svake godine, smanjuje na ispod 10%. To je slično riziku s više vrsta raka. U Velikoj Britaniji , ova je bolest je za 5% hitne hospitalizacije.^[9]

Također pogledajte

• Srce
• Infarkt miokarda