From Wikipedia, the free encyclopedia
Jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Republike Hrvatske je ulazak u punopravno članstvo Europske unije. Hrvatska je podnijela zahtjev za punopravno članstvo 21. veljače 2003. godine, a službeni status kandidata za članstvo u EU dobila je 18. lipnja 2004. Pristupni progovori, koji su trebali započeti u ožujku 2005., odgođeni su, a kao uvjet za početak pregovora istaknuta je potpuna suradnja s Haškim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. Pregovori su službeno otvoreni 3. listopada 2005. godine, nakon što je glavna haška tužiteljica potvrdila potpunu suradnju Hrvatske s Haškim sudom.
Pristupanje Hrvatske Europskoj uniji | ||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| ||||||||||
Usporedba za 2013. godinu | ||||||||||
EU prosjek | Hrvatska | |||||||||
BDP (PKM) | $552 mlrd | $80.983 mlrd | ||||||||
BDP (PKM) per capita |
$31,313 | $18,338 | ||||||||
Površina (km²) | 156,417 | 56,542 | ||||||||
Stanovništvo | 16,555,837 | 4,453,500 |
Pregovori o članstvu u Europskoj uniji podjeljeni su u nekoliko faza. Prva faza, analiza usklađenosti zakonodavstva zemlje kandidata s europskim propisima (tzv. screening) započela je nakon otvaranja pregovora (20. listopada 2005. godine), i trajala je godinu dana (završila je 18. listopada 2006.). Nakon screeninga, započeli su pregovori. Republika Hrvatska otvorila je sva poglavlja i već privremeno zatvorila njih trideset. Pregovori se fokusiraju na uvjete pod kojima će država kandidatkinja usvojiti, implementirati i izvršavati acquis communautaire (odnosno pravnu stečevinu Europske unije). Inače, o sadržaju pravne stečevine nema pregovora, jer se pregovori temelje na načelu da svaka država kandidatkinja tijekom pregovora mora usvojiti cjelokupnu pravnu stečevinu.
Nakon više od osam godina od podnošenja zahtjeva za članstvo te gotovo šest godina pregovaranja, 10. lipnja 2011. José Manuel Barosso je u ime Europske komisije predložio zatvaranje pristupnih pregovora s Hrvatskom. Tu odluku je 24. lipnja iste godine podržalo i Europsko vijeće pozivajući na zatvaranje preostalih pregovaračkih poglavlja do kraja lipnja 2011. te na potpisivanje pristupnog ugovora s Hrvatskom do kraja iste godine.[1] Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji potpisan je u Bruxellesu 9. prosinca 2011. godine.
1. srpnja 2013. godine Republika Hrvatska je pristupila Europskoj uniji.
Hrvatska je uspostavila odnose s Europskom unijom 15. siječnja 1992., na dan kada je većina preostalih zemalja članica priznala Hrvatsku kao neovisnu državu. Od toga dana su se odnosi odvijali postupno, a intenzivirali su se krajem 1999. godine, a svoj zamah su dobili 24. studenog 2000. godine., kada su na Zagrebačkom sastanku na vrhu otvoreni pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (eng. Stabilisation and Association Agreement). To je uslijedilo godinu i pol dana nakon što je Europska komisija predložila stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja (eng. Stabilisation and Association process) za pet država jugoistočne Europe, među kojima je bila i Hrvatska. Cilj Europske komisije bio je postizanje sveobuhvatne stabilizacije tranzicijskih država na ovom području.
Odnosi Hrvatske i Europske unije počeli su se intenzivirati krajem 1999. godine, a svoj zamah su naročito dobili 2000. godine. Te je godine došlo do smjene vlasti u Hrvatskoj, a predsjednik Republike Hrvatske postao je Stjepan Mesić. Već ranije pri Vladi RH osnovan je Ured za europske integracije (1998.), koji će 2000. godine prerasti u Ministarstvo za europske integracije. U svibnju 1999. godine Europska komisija predlaže stvaranje Procesa stabilizacije i pridruživanja za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju i tadašnju SR Jugoslaviju. Na inicijativu EU 10. lipnja 1999. usuglašen je tekst I tako ja se isra.Pakta o stabilnosti za jugoistočnu Europu, političkog dokumenta kojem je strateški cilj stabilizacija u jugoistočnoj Europi putem približavanja zemalja regije euroatlantskim strukturama te jačanja međusobne suradnje.
Prekretnicu u odnosima država regije i EU predstavlja Zagrebački summit, održan 24. studenog 2000. Tom prilikom započeli pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). Konačno, on je parafiran 14. svibnja 2001. u Bruxellesu.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je posebna vrsta sporazuma koji Europska unija nudi državama koje su obuhvaćene Procesom stabilizacije i pridruživanja. Ovim sporazumom državi potpisnici se daje status pridruženog člana i potencijalnog kandidata za prijem. Cilj ovog sporazuma je uspostaviti politički dijalog između Europske unije i države kandidatkinje, uskladiti zakonodavstvo, promicati gospodarske odnose, razvijati zonu slobodne trgovine, te osigurati regionalnu suradnju i suradnju u nizu drugih područja.
Hrvatska je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i Privremeni sporazum 29. listopada 2001., no on nije stupio na snagu samim činom potpisivanja. Da bi stupio na snagu, sporazume moraju potvrditi (ratificirati) Hrvatski sabor, Europski parlament (eng. European Parliament), te parlamenti svih država članica. U hrvatskom slučaju, oba sporazuma stupila su na snagu 1. veljače 2005. godine. Uz ta dva već potpisana sporazuma, Hrvatska je, u travnju 2004., parafirala i dodatne Protokole čija je glavna svrha adaptiranje odredbi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma koje se odnose na trgovinu poljoprivrednih, prehrambenih i ribarskih proizvoda s ciljem uređivanja trgovinskih odnosa koje je Republika Hrvatska imala sklopljene s nekim od deset država koje su u svibnju 2004. godine postale punopravne članice Europske unije.
Stupanje na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i njegova provedba nije nužan preduvjet da bi neka zemlja podnijela zahtjev za članstvo, iako se može smatrati važnim u procesu približavanja, pa je tako Republika Hrvatska svoj zahtjev za članstvom u Europskoj uniji podnijela 21. veljače 2003. godine, iako Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju još nije stupio na snagu. Zahtjev je podnesen u Ateni, glavnom gradu Grčke koja je tada predsjedala Europskom unijom. Već tada je Hrvatska imala sveobuhvatni program prilagodbe standardima Europske unije. Bilo je vrlo važno čim prije podnijeti zahtjev jer je Hrvatska, kao zemlja u tranziciji, zaostajala za drugim zemljama gotovo čitavo desetljeće. Već je tada bilo jasno da će Hrvatska morati puno brže napredovati od zemalja srednje i istočne Europe koje su kasnije, u svibnju 2004. i siječnju 2007., primljene u Europsku uniju. Dva mjeseca poslije podnošenja zahtjeva, Vijeće Europske unije (eng. Council of the European Union) donijelo je odluku o pokretanju postupka predviđenog člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji i pozvalo Europsku komisiju da izradi mišljenje (avis) o zahtjevu Republike Hrvatske u Europskoj uniji. U skladu s uobičajenim postupkom, Komisija je u srpnju 2003. Hrvatskoj uputila Upitnik s 4560 pitanja iz različitih područja funkcioniranja države, gospodarstva, institucija i slično, na koje je Hrvatska trebala odgovoriti u roku od tri mjeseca. Ti odgovori su podneseni u roku 9. listopada iste godine, pa je Hrvatska u prosincu 2003. i siječnju 2004. od strane Europske komisije dobila dodatnih 184 pitanja na koje je Vlada RH proslijedila odgovore.
Dana 20. travnja 2004. Republika Hrvatska je, na temelju odgovora na Upitnik, kao i na temelju drugih izvora, dobila pozitivno mišljenje o zahtjevu za članstvom. Europska komisija je utvrdila da Hrvatska napreduje prema Uniji i zadovoljava uvjete definirane Kopenhaškim i Madridskim kriterijima. Hrvatske institucije ocijenjene su demokratskima, a Hrvatska kao zemlja s djelotvornim tržišnim gospodarstvom. Hrvatskoj je ohrabrena u nastavljanju povođenja reformi, kao i daljnjem usklađivanju domaćeg gospodarstva s europskim propisima.
13. rujna 2004. Vijeće Europske unije usvojilo je Europsko partnerstvo za Hrvatsku. Prijedlog Europskog partnerstva za Hrvatsku bio je donesen istodobno s mišljenjem i preporukama, a u njemu su bili razrađeni kratkoročni i srednjoročni prioriteti u integraciji Hrvatske u Europsku uniju. Europsko partnerstvo je za Hrvatsku odražavalo trenutačno stanje njene pripreme i načinjeno je prema njenim potrebama, a prioriteti iz Europskog partnerstva su ugrađeni kasnije u Pristupno partnerstvo. Od Hrvatske se očekivalo da na Europsko partnerstvo odgovori pripremom plana s vremenskim rasporedom i pojedinostima o tome na koji način namjerava pristupiti prioritetima iz Europskog partnerstva. To je i učinjeno, revizijom Nacionalnog programa Republike Hrvatske za pridruživanje Europskoj uniji – 2004. godina, te definiranjem odgovarajućih mjera koje treba provesti u 2005. godini i Nacionalnom programu za tu godinu.
Europska unija je donošenjem zaključaka Europskog vijeća na sastanku u Luksemburgu 1997. godine pokrenula proces proširenja Europske unije kojim se određuje i pretpristupna strategija države kandidatkinje. Ona je postala nužna zbog postojanja velikog broja kandidatkinja i sveobuhvatnih reformi koje se morale provesti na putu u Europsku uniju, kao i zbog velikih promjena unutar institucija EU i njenih metoda odlučivanja. Cilj pretpristupne strategije je pružanje podrške državama kandidatkinjama u pripremama za članstvo, a posebno se to odnosi na usklađivanje zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije.
Pretpristupna strategija uključuje:
Stjecanjem statusa kandidata Hrvatskoj su se otvorili pretpristupni programi potrebni za provedbu reformi na putu pristupa Europskoj uniji. Tako je Hrvatska od 2005. godine korisnica ISPA, Phare i SAPARD programa. Hrvatska je već od 2001. godine koristila još jedan program Europske unije, a to je CARDS koji sadrži sredstva koja su namijenjena za provođenje projekata regionalnog značenja, no prestala je biti korisnica tog programa stjecanjem statusa kandidata za prijem u članstvo u EU. Početkom 2007. godine otvoren je novi integrirani Instrument za pretpristupnu pomoć – IPA (eng. Instrument for Pre-Accession Assistance), koji je zamijenio Phare, ISPA i SAPARA programe.
Stjecanjem statusa kandidata Republici Hrvatskoj otvorena je mogućnost sudjelovanja u raznim pretpristupnim programima i drugim oblicima financijsko-tehničke podrške. Europska komisija objavila je pretpristupnu strategiju za Hrvatsku 6. listopada 2004. godine. Njome se na Hrvatsku proširuje pretpristupna strategija koju je za tadašnje države kandidatkinje usvojilo Europsko vijeće na sastanku u Luksemburgu 1997. godine.
Europska unija je tijekom proširenja 2004. godine razvila specifične instrumente za pomoć u ispunjavanju kriterija za članstvo. To su:
U skladu s navedenim elementima Pretpristupne strategije započela je i njihova provedba. Europska komisija je 9. studenog 2005. objavila i prvo izvješće o napretku Hrvatske za razdoblje od 18 mjeseci, počevši od travnja 2004. godine, u kojem je ocijenjen napredak na područjima ispunjavanja političkih i ekonomskih kriterija za članstvo, te sposobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz članstva. Što se tiče pretpristupnih financijskih programa, Hrvatska je njihova korisnica od siječnja 2005. godine. Vijeće za stabilizaciju i pridruživanje počelo je s radom već na prvom održanom sastanku, 26. travnja 2005., dok je Okvirni sporazum o sudjelovanju Hrvatske u programima Zajednice potpisan 22. studenog 2004. godine.
Pregovori o pristupanju su pregovori pod kojima država kandidatkinja pristupa Europskoj uniji i njezinim osnivačkim ugovorima, koji se završetkom pregovora utvrđuju međunarodnim ugovorom između država članica Europske unije i države kandidatkinje takozvanim Ugovorom o pristupanju. Pregovore vode članice EU i država kandidatkinja, a stajališta Europske unije zastupa predsjedavajući Vijeća EU-a. Na strani države kandidatkinje pregovore o pristupanju vodi posebno izaslanstvo za pregovore koje uključuje i glavnog pregovarača i pregovaračku skupinu. Hrvatski pregovori formalno su počeli 3. listopada 2005. na prvoj sjednici međuvladine konferencije između članica EU-a i RH. U okviru priprema za te pregovore, Sabor RH je 19. siječnja 2005. donio Deklaraciju o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo RH u EU i Odluku o osnivanju Nacionalnog odbora kao radnog tijela Sabora za praćenje pregovora.
Pravna stečevina podijeljena je u 35 tematskih poglavlja, koja se ujedno smatraju i poglavljima pregovora. Do ulaska u članstvo Europske unije svaka država kandidatkinja dužna je preuzeti cijelu pravnu stečevinu EU-a i biti i osposobiti se za njihovo učinkovito primjenjivanje. Država kandidatkinja može zatražiti i prijelazno razdoblje ukoliko do njenog ulaska u Europsku uniju, zbog nekakvih opravdanih razloga, nije u mogućnosti u potpunosti primijeniti pravnu stečevinu. Pod tim prijelaznim razdobljem smatra se dodatni vremenski rok koji se daje državi kandidatkinji da uskladi nacionalno zakonodavstvo s pravnom stečevinom, ali da se ne narušavaju slobode tržišnog natjecanja ili ne utječe na djelovanje unutarnjeg tržišta zajednice. Isto tako, prijelazni rok može biti dogovoren i u interesu Europske unije. Iznimno, državama kandidatkinjama mogu biti odobrena i trajna izuzeća od primjene pravne stečevine.
Nakon političke odluke Europskog vijeća o otvaranju pregovora s državom kandidatkinjom i sazivanju bilateralne međuvladine konferencije o pristupanju, pregovori formalno započinju održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije na ministarskoj razini. Na toj sjednici predstavljaju se opća stajališta i ne ulazi se u sadržajne pregovore i pregovore o pojedinim poglavljima.
Hrvatska je pristupne pregovore započela 3. listopada 2005. godine, iako je to bilo predviđeno za 16. ožujka iste godine, no nije postignuta suglasnost o otvaranju pristupnih pregovora, jer je jedan od uvjeta za početak pregovora bila i puna suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju. Hrvatska tada nije zadovoljila taj uvjet, jer se ključnim smatralo uhićenje generala Hrvatske vojske Ante Gotovine.
Pregovori o članstvu u Europskoj uniji podijeljeni su u nekoliko faza. Prva faza, analiza usklađenosti zakonodavstva zemlje kandidata s europskim propisima (tzv. screening) započela je nakon otvaranja pregovora, 20. listopada 2005. godine, i trajala je do 18. listopada 2006. Osnovna je svrha screeninga utvrditi postojeće razlike u svakom poglavlju pregovora između zakonodavstva države kandidatkinje i pravne stečevine Europske unije s kojom je do trenutka pristupanja u članstvo potrebno uskladiti nacionalno zakonodavstvo. Na temelju analize od države kandidatkinje očekuje se da pokaže hoće li moći u cijelosti prihvatiti pravnu stečevinu Europske unije u pojedinom poglavlju pregovora i uskladiti uočene razlike u zakonodavstvu ili ima namjeru zatražiti odgovarajuća prijelazna razdoblja za potpuno usklađivanje i punu provedbu. Screening se provodi zasebno za svako poglavlje pregovora, a njegovo trajanje po pojedinom poglavlju ovisi o opsegu i količini pravne stečevine. Iskustva pokazuju da screening može trajati od jednoga dana do nekoliko tjedana. Cjelokupan postupak screeninga uobičajeno traje oko godinu dana. Nakon završetka analitičkoga pregleda Odluku o otvaranju pregovora u pojedinom poglavlju, ovisno o ocjeni spremnosti države kandidatkinje, donose države članice u okviru Vijeća Europske unije.
Otvaranjem pregovora o pojedinom poglavlju započinje sadržajna faza pregovora tijekom koje se pregovara o uvjetima pod kojima će država kandidatkinja prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu stečevinu Europske unije u tom poglavlju, uključujući prijelazna razdoblja koja je eventualno zatražila država kandidatkinja. Nakon postizanja dogovora između Europske unije i države kandidatkinje o pojedinom poglavlju pregovora, uz ispunjenost preduvjeta za njegovo zatvaranje, ono se smatra privremeno zatvorenim. Formalnu odluku o tome donosi međuvladina konferencija na ministarskoj razini. Sve do sklapanja Ugovora o pristupanju, ako se u tom poglavlju pravne stečevine donesu bitno novi propisi ili ako država kandidatkinja ne ispuni preduvjete i obveze koje je preuzela za to poglavlje pregovora, postoji mogućnost njegova ponovnog otvaranja.
Prema sadašnjem tijeku pregovora i predviđanjima, Hrvatska bi pregovore mogla završiti do kraja prve polovine 2010. godine, nakon čega će uslijediti potpisivanje Ugovora o članstvu, te sam ulazak. Prema nekim najavama, to bi se najranije moglo dogoditi sredinom 2010., a predviđanja sežu i do 2014. Naime, osim uvjeta koji Hrvatska mora ispuniti da bi ušla u punopravno članstvo, prepreke za njezin ulazak su i aktualni odnosi unutar same Unije i problemi sa susjednom Slovenijom, koja blokira ulazak Hrvatske u Europsku uniju zbog neriješenih bilateralnih pitanja, a poseno se to odnosi na razgraničenje na kopnu i moru.
Pravna tijekovina Europske unije | Procjena EK na početku pregovora | Trenutno stanje poglavlja prema EK | Početak Screeninga | Završetak Screeninga | Poglavlje blokirano | Poglavlje odblokirano | Poglavlje otvoreno | Poglavlje zatvoreno |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1. Sloboda kretanja roba | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 16.1.2006. | 24.2.2006. | - | - | 25.7.2008. | 19.4.2010. |
2. Sloboda kretanja radnika | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 19.7.2006. | 11.9.2006. | - | - | 17.6.2008. | 2.10.2009. |
3. Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 21.11.2005. | 20.12.2005. | - | - | 26.6.2007. | 21.12.2009. |
4. Sloboda kretanja kapitala | Potrebno uložiti određeni napor | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 25.11.2005. | 22.12.2005. | 12.2008. | 10.2009. | 2.10.2009. | 5.11.2010 |
5. Javne nabave | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 7.11.2005. | 28.11.2005. | - | - | 19.12.2008. | 30.6.2010. |
6. Pravo trgovačkih društava | Potrebno uložiti određeni napor | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 21.6.2006. | 20.7.2006. | 12.2008. | 10.2009. | 26.6.2007. | 2.10.2009. |
7. Pravo intelektualnog vlasništva | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 6.2.2006. | 3.3.2006. | - | - | 29.3.2007. | 19.12.2008. |
8. Tržišno natjecanje | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 8.11.2005. | 2.12.2005. | - | - | 30.6.2010. | 30.06.2011. |
9. Financijske usluge | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 29.3.2006. | 3.5.2006. | - | - | 26.6.2007. | 27.11.2009. |
10. Informacijsko društvo i mediji | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 12.6.2006. | 14.7.2006. | - | - | 26.7.2007. | 19.12.2008. |
11. Poljoprivreda i ruralni razvitak | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 5.12.2005. | 26.1.2006. | 12.2008. | 10.2009. | 2.10.2009. | 19.4.2011. |
12. Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 9.3.2006. | 28.4.2006. | 12.2008. | 10.2009. | 2.10.2009. | 27.7.2010. |
13. Ribarstvo | Potrebno uložiti određeni napor | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 24.2.2006. | 31.3.2006. | 12.2008. | 2.2010. | 19.2.2010. | 6.6.2011. |
14. Prometna politika | Potrebno uložiti određeni napor | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 26.6.2006. | 28.9.2006. | - | - | 21.4.2008. | 5.11.2010. |
15. Energetika | Potrebno uložiti određeni napor | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 15.5.2006. | 16.6.2006. | - | - | 21.4.2008. | 27.11.2009. |
16. Porezi | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 6.6.2006. | 12.7.2006. | 12.2008. | 10.2009. | 2.10.2009. | 30.6.2010. |
17. Ekonomska i monetarna unija | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 16.2.2006 | 23.3.2006 | - | - | 21.12.2006 | 19.12.2008 |
18. Statistika | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 19.6.2006. | 18.7.2006. | 12.2008. | 10.2009. | 26.6.2007. | 2.10.2009. |
19. Socijalna politika i zapošljavanje | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 8.2.2006. | 22.3.2006. | - | - | 17.6.2008. | 21.12.2009. |
20. Poduzetništvo i industrijska politika | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 27.3.2006. | 5.5.2006. | - | - | 21.12.2006. | 25.7.2008. |
21. Trans-europske mreže | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 30.6.2006. | 29.9.2006. | 12.2008. | 10.2009. | 19.12.2007. | 2.10.2009. |
22. Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 11.9.2006. | 10.10.2006. | 12.2008. | 10.2009. | 2.10.2009. | 19.4.2011. |
23. Pravosuđe i temeljna ljudska prava | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 6.9.2006. | 13.10.2006. | - | - | 30.6.2010. | 30.06.2011. |
24. Pravda, sloboda i sigurnost | Potrebno uložiti značajne i kontinuirane napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 23.1.2006. | 15.2.2006. | 12.2008. | 10.2009. | 2.10.2009. | 22.12.2010. |
25. Znanost i istraživanje | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 20.10.2005. | 14.11.2005. | - | - | 12.6.2006. | 12.6.2006. |
26. Obrazovanje i kultura | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 26.10.2005. | 16.11.2005. | - | - | 11.12.2006. | 11.12.2006. |
27. Okoliš | Potrebno uložiti velike napore | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 3.4.2006. | 2.6.2006. | 12.2008. | 2.2010. | 19.2.2010. | 22.12.2010. |
28. Zaštita potrošača i zdravlja | Potrebno uložiti određeni napor | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 8.6.2006. | 11.7.2006. | - | - | 12.10.2007. | 27.11.2009. |
29. Carinska unija | Potrebno uložiti određeni napor | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 31.1.2006. | 14.3.2006. | 12.2008. | 10.2009. | 21.12.2006. | 2.10.2009. |
30. Vanjski odnosi | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 10.7.2006. | 13.9.2006. | - | - | 12.10.2007. | 30.10.2008. |
31. Vanjska, sigurnosna i obrambena politika | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 14.9.2006. | 6.10.2006. | 12.2008. | 4.2010. | 30.6.2010. | 22.12.2010. |
32. Financijski nadzor | Potrebno uložiti određeni napor | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 18.5.2006. | 30.6.2006. | - | - | 26.6.2007. | 27.7.2010. |
33. Financijske i proračunske odredbe | Ne očekuju se značajnije poteškoće | Uglavnom usklađeno s pravnom stečevinom | 6.9.2006. | 4.10.2006. | - | - | 19.12.2007. | 30.06.2011. |
34. Institucije | Ništa nije potrebno za usvajanje | - | - | - | - | - | - | 5.11.2010. |
35. Ostala pitanja | Ništa nije potrebno za usvajanje | - | - | - | - | - | - | 30.06.2011. |
Trenutna situacija | 33 od 33[2] | 33 od 33[3] |
Početkom studenog 2005. godine, Europska komisija je objavila prvo izvješće o napretku Hrvatske o ispunjavanju uvjeta za članstvo. Ovaj izvještaj obuhvaća razdoblje od travnja 2004. do rujna 2005. godine, a u njemu je ocijenjeno da nema velikih teškoća u ispunjavanju političkih kriterija, te da je Hrvatska zemlja s djelotovornim tržišnim gospodarstvom koja će se, ako nastavi s reformama, uspješno nositi s europskom konkurencijom. Pozitivni pomaci utvrđeni su u položaju nacionalnih manjina, sudstva i regionalne suradnje. Naglašeno je i da treba više raditi na suzbijanju korupcije, iako postoje napredak u tom području.
U pogledu ispunjavanja obveza za članstvo, napredak se ocijenjuje u 33 poglavlja. Od tih poglavlja Hrvatska je napredovala u poglavljima: Sloboda kretanja robe, Javne nabave, Informacijsko društvo, Obrazovanje i kultura, Vanjska, sigurnosna i obrambena politika. Područja u kojima je potrebno uložiti dodatne napore podijeljena su u tri skupine:
Spomenut je i slučaj genarala Ante Gotovine, koji još nije bio uhićen i predan međunarodnom sudu za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Haagu i neizravno je dato do znanja da je puna suradnja s ovim sudom uvjet za daljim nastavkom pregovora.
Drugi izvještaj o napretku Hrvatske koji objavljuje Europska komisija, objavljen je 8. studenog 2006. godine. Istaknuto je da Hrvatska napreduje u mnogim područjima, ali da je to napredovanje sporo. Posebno se to odnosi na povratak izbjeglica i prava nacionalnih manjina. Ustanovljeno je da je Hrvatska zemlja s djelotvornim tržišnim gospodarstvom, niskom inflacijom i stabilnim tečajem. Najviše je zamjereno Hrvatskoj sporost u suzbijanju korupcije, veliki vanjski dug, trgovački deficit, te spora strukturna reforma. Sveukupno je ocijenjeno da je Republika Hrvatska unaprijedila sposobnost preuzimanja obveza koje proizlaze iz članstva i da pojačane napore mora uložiti u poglavlja: Slobodno kretanje kapitala, Politika tržišnog natjecanja, Poljoprivreda, Pravda sloboda i sigurnost, Pravosuđe i Okoliš.
Europska komisija je svoje treće izvješće o napretku Hrvatske objavila 6. studenog 2007. godine u kojem je ocijenjeno da pregovori s Hrvatskom dobro napreduju i da dolaze u konačnu fazu. Kao i u prethodnom izvješću, od Hrvatske se traži pojačan napor u poboljšanju statusa manjinskih prava i povratka izbjeglica. Hrvatska je još jednom upozorena na vanjski deficit koji bi mogao utjecati na makroekonomsku stabilnost, koja je označena kao stabilna, uključujući i nisku inflaciju. I u ovom izvješću hrvatskog je gospodarstvo ocijenjeno kao funkcionalno tržišno, koje bi se moglo nositi s europskom konkurencijom, pod uvjetom da se provedu reforme koje će smanjiti strukturne slabosti. Hrvatska još uvijek ne bilježi znatan napredak u području javne uprave i u borbi protiv korupcije.
Četvrti izvještaj o napretku Hrvatske, Europska komisija je objavila 5. studenog 2008., a obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2007. do 3. listopada 2008. godine. Ocijenjeno je da je ostvaren napredak u reformi državne uprave, ali da su pravni temelji za izgradnju moderne i stručne države još nepotpuni. Reforme u pravosuđu se nastavljaju, ali relativno sporim tempom. Ista situacija je i s korupcijom. Iako je ostvaren određeni napredak, korupcija je i dalje vrlo raširena, a administrativni kapaciteti državnih tijela za borbu protiv korupcije i dalje su nedostatni. Što se tiče ljudskih prava, ocijenjeno je da se u Hrvatskoj poštuje međunarodni zakon o ljudskim pravima, uz neke specifične nedostatke vezane uz dužinu trajanja postupaka i nedostatke pravosudnog sustava. Bilo je i prigovora na provedbu antidiskriminacijskog zakona, jer razina zaštite od diskriminacije i sudsko procesuiranje nije u skladu s normama EU. Ustanovljeno je da postoji napredak kada je riječ o provedbi Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina, ali glavni nedostatak i dalje je nedovoljna zastupljenost manjina u državnoj upravi, pravosuđu i policiji. U području regionalne suradnje i međunarodnih obveza ocijenjeno je da Hrvatska i dalje surađuje s Međunarodnim sudom u Haagu, ali da nisu dostavljeni svi spisi koji se od Hrvatske traže. Nije bilo velikih zamjerki za odnose Hrvatske s državama iz okruženja. I u ovom izvješću hrvatsko gospodarstvo je ocijenjeno kao funkcionalno tržišno s ukupnom trgovinom roba i usluga većom od 100% BDP-a.
Peti izvještaj o napretku Hrvatske objavljen je 14. listopada 2009., a obuhvaća razdoblje od početka listopada 2008. do sredine rujna 2009. godine. Između ostalog, ocijenjeno je provedba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju bila neujednačena. Hrvatska nije u pojedinim poglavljima napredovala u skladu s planovima, što se prvenstveno odnosi na poglavlja Pravosuđe i temeljna ljudska prava, Tržišno natjecanje i Prometna politika. Ukazano je i na sporost reforme državne uprave i reformi u pravosuđu, iako su primjetni pomaci. Najveći problemi Hrvatske su i dalje korupcija, koja je i dalje raširena, a instrumenti za njezino suzbijanje ne provode se s dovoljno odlučnosti, osobito kad je riječ o korupciji u politici. Usmjerava se pozornost i na nedovoljno kažnjavanje ratnih zločina, kao i na mnogobrojne probleme manjinskih zajednica, posebice Srba i Roma.
Što se tiče susjedskih odnosa, najbolje su ocijenjeni odnosi s Italijom i Mađarskom. Odnosi s BiH su stabilni, ali opterećeni raznim trgovačkim odnosima. Najveći napredak ostvaren je u odnosima s Crno Gorom, a napredak u odnosima sa Srbijom pogoršan je oštrim retorikama vezane za slučajeve pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu. Najlošije su ocijenjeni odnosi sa Slovenijom, na što je najviše utjecalo neriješeno granično pitanje.
Hrvatska se, prema Mišljenju Europske komisije (Avis), ocjenjuje kao funkcionalna demokracija sa stabilnim institucijama koje garantiraju vladavinu prava. Ne postoje veći problemi vezani uz poštivanje osnovnih prava. Također ocjenjuje se zemljom s djelotvornom tržišnom ekonomijom, koja bi trebala biti u stanju nositi se sa pritiscima konkurencije i tržišnih snaga unutar Unije. S druge strane, prigovori su da administrativni kapacitet nije ujednačen i da je potrebno poboljšati provedbu zakonodavstva. U vezi s tim, potrebno je nastaviti s usklađivanjem zakonodavstva i u isto vrijeme jačati administrativne i pravosudne strukture potrebne za učinkovitu primjenu i provedbu pravne stečevine Zajednice.
Glavne kritike državnoj upravi su njezina glomaznost i tromost. Reforma državne uprave teče sporo. Postojeći pravni administrativni sustav u Hrvatskoj složen je i kompliciran, te ga treba pojednostavniti. Veliki diskrecijski raspon dovodi do neučinkovitosti i pravne nesigurnosti te pogoduje korupciji. Upravni sud ne može izvršiti trenutačni opseg posla na revidiranju upravnih odluka. Također jedna od kritika nerazvijenost lokalne i područne samouprave, te slaba decentralizacija.
Glavni problemi hrvatskog pravosudnog sustava su raširena neučinkovitost pravosudnog sustava i puno vremena potrebnog za donošenje i provođenje presuda, kao i slabosti glede odabira i obuke sudaca. Povrh toga, pred sudove se izlazi s previše slučajeva koji bi se u načelu mogli riješiti i drugim sredstvima. Svi ti čimbenici zajedno pridonose vrlo velikom gomilanju neriješenih predmeta. Dodatni je problem taj što sudovi i dijelovi državne uprave ne poštuju uvijek ili ne izvršavaju pravodobno odluke viših sudova. Osim toga, postoje određeni problemi u uspostavi neovisnog sudstva. Ti problemi uzrok su što prava građana još nisu u potpunosti sudski zaštićena u skladu s ustavnim odredbama.
Strukturalna reforma hrvatskog pravosudnog sustava započela je Vladinim usvajanjem dokumenta "Reforma pravosudnog sustava" 2002. i Operativnog plana usvojenog u srpnju 2003.
U svom Izvješću o napretku za 2006. godinu, Europska komisija konstatira da je reforma tek u početnoj fazi, a pravosudni sustav i dalje trpi ozbiljne nedostatke. Glavne su kritike da treba poduzeti puno više aktivnosti kako bi se smanjio još uvijek velik broj neriješenih predmeta, skratilo trajanje sudskih postupaka, poboljšalo vođenje predmeta, racionalizirala mreža sudova, uključujući i zatvaranje sudova, osiguralo pravilno provođenje sudskih presuda i izvršila reforma pravne pomoći. Kako bi se osigurala nepristranost, potrebno je poboljšati postupke imenovanja, obuke i stegovne postupke za sudske dužnosnike. Hrvatska još nema neovisan, nepristran, transparentan i učinkovit pravosudni sustav, čija će uspostava biti važan pokazatelj hrvatske spremnosti za eventualno članstvo i preduvjet za uspješnu provedbu pravne stečevine.
Korupcija predstavlja ozbiljan problem. Mnoge optužbe za korupciju ostaju neistražene, a slučajevi korupcije obično prolaze nekažnjeno. Provedba antikorupcijskog programa nalazi se tek u početnoj fazi. Potrebna je potpuna provedba programa i snažna politička volja za jačanjem aktivnosti, posebno kada je riječ o korupciji na visokoj razini.
U svom Izvješću o napretku za 2006. godinu Europske komisije stoji da je potrebno jačanje aktivnosti na proaktivnom sprječavanju, otkrivanju i djelotvornom gonjenju korupcije. Potrebno je podići svijest o korupciji kao o ozbiljnom kaznenom djelu, dok USKOK i ostala tijela uključena u antikorupcijski program trebaju dodatno ojačati i poboljšati međusobnu koordinaciju.
Jedna od glavnih prepreka za otvaranje pregovora, a time i ulazak u punopravno članstvo Europske unije bila je suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (Haaški sud). Hrvatskoj se nametnula krivnja za Domovinski rat s kraja 20. stoljeća i izjednačavalo ju se s agresorom, što je politički vrh, kao i sam narod teško prihvaćao. Da bi se Hrvatska pridružila europskoj obitelji, morala je predati ratnu dokumentaciju, spise s oznakom “vojna tajna” i izručiti cjelokupan zapovjedni lanac koji je sudjelovao u ratnim operacijama. Dugo se Hrvatskoj spočitavala nesuradnja s Haaškim sudom, uzrokovana ponajviše neizručivanjem generala Ante Gotovine. Nakon njegovog izručivanja, Hrvatskoj je upaljeno zeleno svjetlo i 3. listopada 2005. godine ustanovljeno je da Hrvatska u potpunosti surađuje s Haškim sudom. Slijedom toga, istoga dana i službeno su otvoreni pregovori s Hrvatskom o punopravnom članstvu, ali ovo pitanje će praktički do kraja povlačiti Velika Britanija i Nizozemska blokirajući tako završetak pregovora sve do američkog političkog pritiska na London zbog tamošnjih nerealnih stajališta [7] što rezultira uspješnim završetkom pregovora Hrvatske s Europskom unijom
Jedna od kritika je spora provedba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Najveći problemi su premala zastupljenost manjina u državnoj upravi, pravosuđu i policiji.
U svim donesenim Mišljenjima, jedna od kritika Hrvatskoj je spora provedba Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Ratni sukobi, etnonacionalizam i tranzicijski problemi hrvatskog društva učinili su praktično problematičnom temu pozicioniranja nacionalnih manjina u hrvatskom društvu. Najveći problemi su premala zastupljenost manjina u državnoj upravi, pravosuđu i policiji. Postoje i stvarne prepreke za povratak srpskih izbjeglica, trajno neprijateljstvo u određenim područjima, izraženi nacionalistički sukobi u kojima su Srbi bili većinsko stanovništvo prije Domovinskog rata, kao i pitanja stambenog zbrinjavanja, koja se uglavnom odnose na bivše nositelje stanarskog prava koji ne mogu još uvijek ostvariti povrat svoje, prije rata, stečene imovine. Pozitivan pomak se primjećuje u položaju romske nacionalne manjine u Hrvatskoj iako se Romska populacija susreće se s brojnim problemima u Hrvatskoj. Dva najveća, ujedno i međusobno povezana, su problem državljanstva i problem zapošljavanja. Oni Romi koji bi mogli raditi, ukoliko nemaju državljanstvo ne mogu se zaposliti, a njihova djeca ne mogu pohađati školu, nemaju pravo na socijalnu skrb i zaštitu.
Polako se popravlja položaj romske manjine.
Jedan od problema koji je trebao biti sporedan u procesu pregovora pokazao se kao jedna velika kočnica na hrvatskom putu. Problemi sa susjednom Slovenijom u vezi razgraničenja na kopnu i moru jačali su vremenom kako su tekli preogovori. Ključan problem za Sloveniju je bila granica Hrvatske u Savudrijskoj vali (sl. Piranski zaliv) za koji je Slovenija smatrala da joj, po načelu pravičnosti, pripada u cijelosti. Iz tog problema proizašao je i drugi, na koji je još više stavljan naglasak kad je Slovenija preuzela predsjedanje Europskom unijom u siječnju 2008., a to je pitanje ZERP-a. Prema slovenskom mišljenju Hrvatska nije mogla proglasiti taj pojas dok se ne riješi granično pitanje na moru, dok je Hrvatska ne obazirući se na savjete Europske unije taj pojas ipak aktivirala 1. siječnja 2008. susjedna Italija, koje se također taj pojas ticao, pružila je podršku Sloveniji iako sama nije upućivala nikakve prijetnje u vidu blokade ulaska u Europsku uniju poput Slovenije. Stav Europske unije je bio jasan, bezrezervna potpora Sloveniji kao članici Unije, ali je ipak upućen nalog Ljubljani da se to pitanje riješi u vidu dobrosusjedskih odnosa, a ne da se stvara problem između Hrvatske i Europske unije, kako je to Slovenija htjela prikazati.
Odnosi sa Slovenijom, koji do raspada bivše Jugoslavije nisu nikada bili loši, bivali su sve gori kako su se bližili parlamentarni izbori, kako u jednoj, tako i u drugoj zemlji. Nacionalističke stranke u Sloveniji potpirivale su netrepeljivost prema Hrvatima sve glasnijim isticanjem problema sa Hrvatskom, preuveličavajući ih, čak i stvaranjem novih. Jedan od takvih bila je i najava raspisivanja referenduma na kojem će se građani te zemlje moći odlučiti žele li Hrvatsku u Europskoj uniji ili ne. Iako te stranke nemaju za potporu nadpolovičnu većinu glasačkog tijela, takvi potezi iz Slovenije uvelike narušavaju već poljuljane odnose. Svi ti problemi rezultirali su time da je na dan 19. prosinca 2008. Slovenija blokirala otvaranje osam i privremeno zatvaranje tri poglavlja, što je značajno odgodilo predviđeni ulazak Hrvatske u EU, i dodatno narušilo sve gore međusobne odnose.
Ministar vanjskih poslova Samuel Žbogar slovenskoj je javnosti 19. prosinca otkrio dokumente iz sedam poglavlja o kojima Hrvatska pregovara sa Europskom unijom, a koji su glavni razlog slovenske blokade hrvatskih pregovora. Radi se o dokumentima u pogljavu Poljoprivreda, Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika, Oporezivanje, Mrežne infrastrukture, Regionalne politike i strukturnih instumenata, Prava, slobode i sigurnosti te Okoliša.
Vlada Republike Hrvatske je 7. travnja 2005. godine donijela Odluku o uspostavljanju struktura za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Tom Odlukom predviđena su tijela za vođenje pregovora i sklapanje Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji.
To su sljedeća tijela:
Nacionalni odbor je posebno je radno tijelo Hrvatskoga sabora koje nadgleda i ocjenjuje tijek pregovora, te daje mišljenje i smjernice u ime Hrvatskoga sabora. Odbor se sastoji od zastupnika Hrvatskoga sabora, predstavnika Ureda Predsjednika Republike Hrvatske, akademske zajednice, udruga poslodavaca i sindikata. Na čelu Nacionalnog odbora nalazi se Vesna Pusić [12].
Prema tvrdnjama Vladinih ustanova, istraživanja javnog mnijenja o stavu građana spram Europske unije 2000. godine, opće mišljenje građana o Europskoj uniji bilo je uglavnom pozitivno (preko 55%), dok je 77% građana bilo za uključivanje u EU, dok je protiv bilo 8% građana, dok je 15% bilo neodlučno (izvor: MVPEI Arhivirano 2007-08-08 na Wayback Machine-u).
Istraživanje sproveo | Datum sprovođenja i objave | Broj ispitanih | Za | Protiv | Neodlučnih | |||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Ipsos Puls za MVEP | 20. siječnja 2011. | 840 | 61% | 28% | 11% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 19. siječnja 2011. | 960 | 60% | 31% | 9% | |||||
Ipsos Puls Arhivirano 2012-01-23 na Wayback Machine-u | 18. siječnja 2011. | 1000 | 56% | 33% | 11% | |||||
CRO Demoskop | 3. i 4. siječnja 2012. | 1300 | 55,1% | 33,3% | 11,6% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 27. prosinca 2011. | 1000 | 60% | 33% | 7% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV Arhivirano 2011-12-28 na Wayback Machine-u | 25. studenog 2011. | 1000 | 61% | 32% | 7% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV Arhivirano 2011-12-28 na Wayback Machine-u | 25. listopada 2011. | 1000 | 57% | 36% | 7% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV Arhivirano 2011-12-30 na Wayback Machine-u | 26. rujna 2011. | 1000 | 58% | 31% | 11% | |||||
CRO Demoskop | 12. rujna 2011. | 1300 | 56,1% | 33,8% | 10,1% | |||||
siječnja 2012. | 28002 | 28,9% | 61,5% | 9,5% | ||||||
Business Knowledge Corporation[mrtav link] 3 | 8. – 15. siječnja 2012. | 1942 | 42,8% | 57,2% | ||||||
[mrtav link] | studenoga 2011. | 28004 | 68% | |||||||
CRO Demoskop Promocije Plus | 1. i 2. rujna 2011. | 1300 | 56,1% | 33,8% | 10,1% | |||||
Ipsos Puls za Delegaciju Europske unije u RH | 8. do 26. srpnja 2011., 6. rujna 2011. | 1010 | 57% | 37% | 6% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 25. kolovoza 2011. | 1000 | 56% | 35% | 9% | |||||
Ipsos Puls za MVPEI Arhivirano 2011-10-04 na Wayback Machine-u | 26. srpnja 2011. | 943 | 60% | 33% | 6% | |||||
CRO Demoskop | 1. i 2. srpnja 2011. | 1300 | 62,2% | 30,5% | 7,3% | |||||
Hendal za HRT Arhivirano 2012-11-05 na Wayback Machine-u | 28. lipnja 2011. | nepoznato | 56% | 34,2% | 9,8% | |||||
Križ života Arhivirano 2011-06-03 na Wayback Machine-u Arhivirano 2011-07-15 na Wayback Machine-u Arhivirano 2011-07-15 na Wayback Machine-u | 29. svibnja 2011. | 924 | 45,24% | 51,19% | - | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 25. svibnja 2011. | 1000 | 56% | 39% | 5% | |||||
Eurobarometar Arhivirano 2012-01-23 na Wayback Machine-u Standard Eurobarometer - Public Opinion in the European Union - Spring 2011, str. 34. | svibanj 2011. | (u 33 države i teritorija) | 30% | 34% | 32%1 | |||||
Mediana Fides za Jutarnji list Arhivirano 2012-11-05 na Wayback Machine-u | 15. i 16. travnja 2011. | 700 | 23% | 49,8% | 26,4% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 16. travnja 2011. | 600 | 38% | 52% | 10% | |||||
15. travnja 2011. bivši general HV-a Ante Gotovina prvostupanjskom presudom nepravomoćno je osuđen na 24 godine zatvora od strane Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije zbog navodnih ratnih zločina počinjenih za vrijeme vojne operacije Oluja.[13] | ||||||||||
Mediana Fides za Jutarnji list Arhivirano 2011-05-23 na Wayback Machine-u | 21. ožujka 2011. | nepoznato | 56,3% | 37,3% | 6,4% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 12. ožujka 2011. | 1000 | 55% | 38% | 7% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 12. ožujka 2011. | 600 | 51% | 37% | 12% | |||||
CRO Demoskop Arhivirano 2012-03-09 na Wayback Machine-u | 4. ožujka 2011. | 1300 | 48,9% | 41% | 10,1% | |||||
CRO Demoskop | 7. veljače 2011. | 1300 | 49,4% | 40,3% | 10,2% | |||||
Studenti osječkog sveučilišta[14] | 24. siječnja 2011. | nepoznato | nepoznato | 60% | nepoznato | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 25. prosinca 2010. | 1000 | 47% | 40% | 12% | |||||
CRO Demoskop Arhivirano 2010-12-06 na Wayback Machine-u | 30. studenog i 1. prosinca 2010. | 1300 | 49,2% | 39,1% | 11,7% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 25. prosinca 2010. | 1000 | 53% | 35% | 12% | |||||
Eurobarometar Standard Eurobarometer - Public Opinion in the European Union - Autumn 2010, str. 35. | studeni 2010. | (u 32 države i teritorija) | 27% | 29% | 41%1 | |||||
Ipsos Puls Arhivirano 2012-03-05 na Wayback Machine-u | 1.-15. studenog 2010. | 1000 | 64% | 29% | 7% | |||||
CRO Demoskop | 2. i 3. studenog 2010. | 1300 | 49,6% | 39,8% | 10,6% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 29. listopada 2010. | 1000 | 50% | 35% | 15% | |||||
CRO Demoskop Arhivirano 2012-10-19 na Wayback Machine-u | 4. i 5. listopada 2010. | 1300 | 50,5% | 39,4% | 10,1% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 28. srpnja 2010. | 1000 | 55% | 42% | 7% | |||||
Eurobarometar Standard Eurobarometer - Public Opinion in the European Union - Autumn 2010, str. 35. | svibanj 2010. | (u 32 države i teritorija) | 26% | 31% | 38%1 | |||||
CRO Demoskop | 3. i 4. svibnja 2010. | 1300 | 51,1% | 39% | 9,9% | |||||
CRO Demoskop | 31. ožujka i 1. travnja 2010. | 1300 | 50,8% | 39,9% | 9,3% | |||||
CRO Demoskop | 3. veljače 2010. | 1300 | 48,4% | 40,1% | 11,5% | |||||
CRO Demoskop | 4. i 5. siječnja 2010. | 1300 | 48,9% | 39,9% | 11,2% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 31. prosinca 2009. | nepoznato | 43% | 43% | 13% | |||||
CRO Demoskop | 30. studenog i 1. prosinca 2009. | 1300 | 49,1% | 39,1% | 11,8% | |||||
Eurobarometar Standard Eurobarometer - Public Opinion in the European Union - Autumn 2009, str. 144 | listopad-studeni 2009. | (u 31 državi i teritoriju) | 24% | 37% | 35%1 | |||||
Eurobarometer, Europska komisija | listopada 2009. | nepoznato | 24% | 37% | 39% | |||||
CRO Demoskop | 31. rujna i 1. listopada 2009. | 1300 | 50,9% | 39,5% | 9,6% | |||||
CRO Demoskop | 3. rujna 2009. | 1300 | 47% | 42,6% | 10,4% | |||||
Eurobarometar Arhivirano 2012-01-23 na Wayback Machine-u Standard Eurobarometer - Public Opinion in the European Union - Spring 2009, str. 93. | 12. lipnja - 6. srpnja 2009. | (u 31 državi i teritoriju) | 24% | 39% | 33%1 | |||||
CRO Demoskop | 1. i 2. srpnja 2009. | 1300 | 47,8% | 41,9% | 10,3% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 31. ožujka 2009. | 1000 | 50% | 39% | 11% | |||||
Ipsos Puls za Novu TV | 28. veljače 2009. | 1000 | 51% | 36% | 13% | |||||
CRO Demoskop | 5. veljače 2009. | 1300 | 51,8% | 39,2% | 9% | |||||
Eurobarometar Standard Eurobarometer - Public Opinion in the European Union - Autumn 2008, str. 131. | 6. listopada - 6. studenoga 2008. | (u 31 državi i teritoriju) | 23% | 38% | 35%1 | |||||
CRO Demoskop | 3. i 4. listopada 2008. | 1300 | 57,3% | 33,2% | 9,5% | |||||
CRO Demoskop | 31. srpnja i 1. kolovoza 2008. | 1300 | 55,5% | 36,7% | 7,8% | |||||
CRO Demoskop | 4. srpnja 2008. | 1300 | 54,7% | nepoznato | nepoznato | |||||
Eurobarometar Standard Eurobarometer - Public Opinion in the European Union - Autumn 2008, str. 33. | kr. ožujka - poč. svibnja 2008. | () | 30% | 25% | 39%1 | |||||
CRO Demoskop | 2. svibnja 2008. | 1300 | 53,9% | nepoznato | nepoznato | |||||
CRO Demoskop | 4. veljače 2008. | 1300 | 49% | nepoznato | nepoznato | |||||
CRO Demoskop | 7. siječnja 2008. | 1300 | 49,6% | nepoznato | nepoznato | |||||
PULS | srpnja 2005. | 1000 | nepoznato | većina |
1"Ni dobro ni loše."
2U Splitu. Podatak s vijestiju Radio-Splita 20. siječnja 2012.
3Hrvatska 57,2% protiv, za 42,8%. Po pozivnim područjima:Dalmacija 68,7% protiv, Slavonija 67,3% protiv, Hrvatsko zagorje 55,3% protiv, Zagreb 48,7% protiv, Riječko primorje i Istra 46% protiv.
4Ispitanici s područja Slavonije i Baranje.
Po završetku pregovora, rezultati pregovora ugrađuju se u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju, u čijoj izradi sudjeluju predstavnici država članica i institucija Europske unije te predstavnici države kandidatkinje.
Nakon postizanja dogovora između Europske unije i države kandidatkinje o tekstu nacrta Ugovora o pristupanju tekst se upućuje u odgovarajući postupak u institucijama i državama članicama Europske unije te državi kandidatkinji. Na temelju nacrta Ugovora, a prije njegova potpisivanja, Europska komisija mora donijeti konačno mišljenje o zahtjevu za članstvo države kandidatkinje, Europski parlament dati suglasnost, a Vijeće na kraju donijeti jednoglasnu odluku o prihvaćanju nove države članice i njezina zahtjeva za članstvo.[15]
Na zasjedanju Vijeća stalnih predstavnika (COREPER II) 14. rujna 2011. postignut je dogovor o engleskoj inačici Ugovora o pristupanju s Hrvatskom. Istu je svečano poljski premijer Donald Tusk 17. rujna donio u Zagreb i predao premijerki Kosor.[16] Izvjestitelj u Europskom parlamentu za Hrvatsku Hannes Swoboda najavio je raspravu o tekstu pristupnog ugovora za 14. studenog u Odboru za vanjsku politiku, a na plenarnoj sjednici 1. prosinca. Nakon toga će uslijediti njegovo potpisivanje, najvjerojatnije na summitu Europske unije 9. prosinca.[17] Europski parlament je potvrdio tekst Ugovora o pristupanju Hrvatske u EU 1. prosinca 2011.,[18] u raspravi prije glasovanja zastupnik u Europskom parlamentu iz Njemačke je rekao:[19]
Dovoljno je teško samo po sebi ući u Europsku uniju, ali odredbe koje su nametnute Hrvatskoj tijekom pregovora bile su mnogo strože nego za ijednu drugu zemlju. Zato je Hrvatska danas jedna od najboljih kandidatkinja koje smo ikad imali.
– Berndt Posselt, CSU
Ugovor potpisuju najviši dužnosnici država članica Europske unije i države pristupnice te se Ugovor upućuje u postupak potvrđivanja (ratifikacije) sukladno ustavnim odredbama svake od država potpisnica. U ime Republike Hrvatske najavljeno je da će isti potpisati predsjednik Republike i predsjednica Vlade.[20]
Nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju država pristupnica počinje sudjelovati u radu tijela Vijeća Europske unije i Europskoga parlamenta kao aktivni promatrač. Država kandidatkinja otada se smatra državom pristupnicom.
Da bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu, trebaju ga potvrditi (ratificirati) parlamenti država članica i države pristupnice. U roku od mjesec dana nakon potpisivanja u Hrvatskoj će se održati referendum o ulasku u EU.
Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju uobičajeno na utvrđeni datum, pod uvjetom da je dovršen proces ratifikacije, država pristupnica postaje članica Europske unije.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.