Iannis Xenakis

Iannis Xenakis (grč. Ιωάννης Ιάννης Ξενάκης; 29. maja 1922. – 4. februara 2001) bio je grčki kompozitor, muzički teoretičar i arhitekt. Porijeklom je bio Grk, rodio se u Rumunjskoj, a većinu svog života proveo je u Francuskoj.^[1] Poznat je kao jedan od najvažnijih poslijeratnih avangardnih kompozitora. Xenakis je razvio korištenje matematičkim modela kao što su aplikacije teorija skupova, različite uporabe stohastičnih procesa, teorija igrara, itd. Svojim radom snažno je utjecao na kasniji razvoj elektroničke muzike.

Iannis Xenakis (1975)

Među njegovim najvažnijim djelima su Metastaseis (1953–1954) koji uključuje posebne dijelove za svakog pojedinca orkestra, udaraljačka djela kao što su Psappha (1975) i Pléïades (1979), kompozicije sa spatializacijom kao što su Terretektorh (1966), te niz drugih multimedijskih nastupa koje je Xenakis nazivao politopima. Među brojnim teorijskim muzičkim radovima su knjiga "Oblikovana muzika: Misao i matematika u kompoziranju" iz 1971. koja se nerijetko smatra njegovim najvažnijim djelom. Kao arhitekt, Xenakis je prvenstveno poznat po ranoj suradnji s Le Corbusierom^[2] na samostanu Sainte Marie de La Tourette, te po Phipilosovom paviljonu na EXPO 58 koji je Xenakis projektirao sam.