Istopolne zajednice u Evropi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Krajem 20. veka započeta je politička debata u vezi sa priznavanjem istopolnih brakova, kao i drugih oblika istopolnih zajednica u Evropi.
Istopolni brak
Registrovana partnerstva
Neregistrovane kohabitacije
Pitanje u razmatranju
Ne priznaju se ili nepoznat status
Istopolni brak je zabranjen
Trenutno 28 od 50 država u Evropi zakonski priznaje neki oblik istopolnih zajednica. Većina članica Evropske unije priznaje istopolne parove.
Trinaest evropskih država legaliziralo je istopolni brak: Belgija, Danska, Finska (u efektu od 2017.), Francuska, Holandija, Irska, Island, Luksemburg, Norveška, Portugal, Španija, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo (samo na području Engleske, Velsa i Škotske).
Još petnaest drugih država priznaje građanske zajednice, registrovano partnerstvo ili neregistrovanu kohabitaciju.
Remove ads
Trenutna situacija
Remove ads
Buduće promene
Brak
Prijedlozi vlade ili oni s parlamentarnom većinom
Farski otoci: Zakon za istospolni brak odobren je u posljednjem čitanju u Farskom parlamentu 29. travnja/aprila s 19 glasova za i 14 protiv. Zakon je poslan u Danski parlament na tri čitanja i kraljevski pristanak.
Guernsey: U 2015. prijedlog je izložen Parlamentu. Parlament je 10. prosinca/decembra u principu odlučio da bi se istospolni parovi trebali moći vjenčati.[1] Sljedeća legislacija koja će zakon staviti na snagu bi trebala biti u nadolazećim mjesecima.[2]
Jersey: 14. srpnja/jula 2015. predsjednik vlade izložio je prijedlog Parlamentu. Parlamentarce se pita slažu li se, u principu, s tim da bi se istspolni parovi trebali moći vjenčati. Skupština je odobrila zakon 22. rujna/septembra 2015.[3] Legislacija koja će zakon staviti na snagu je dogovorena za predstavljanje u siječnju/januaru 2017.[4]
Gibraltar: Vada je 22. prosinca/decembra 2015. objavila je dokument za uvođenje istospolnog braka koji je stavljen na konzultacijski proces koji je trajao do 29. siječnja/januara 2016.[5] 21. travnja/marta 2016. Vlada je najavila da bi postavila "međuministarski odbor" koji bi skupljao produbljenije odgovore javnosti i izvjestio o svojim istraživanjima Kabinet do lipnja/juna 2016.[6]
otok Man: Zakon za istospolni brak odobren je u zadnjem čitanju u donjem domu Manskog parlamenta 8. ožujka/marta 2016. i u zadnjem čitanju 26. travnja/aprila sa 6 glasova za i 3 protiv.[7] Zakon će biti potpisan u Parlamentu te poslan na kraljevski pristanak.
Prijedlozi opozicije ili oni s parlamentarnom manjinom
Austrija: Oporbena stranka NEOS - Nova Austrija predala je prijedlog zakon Nacionalnoj skupštini 12. lipnja/juna 2014. 24. rujna/septembra 2014 bilo je prvo čitanje te je poslano Zakonodavnom odboru. Građanska inicijativa predana je Nacionaloj skupštini 5. kolovoza 2015. i poslana Odboru za peticije i građanske inicijative 8. kolovoza/augusta 2015.
Njemačka: Oporbena stranka Ljevica predala je prijedlog zakona Saveznoj skupštini 23. listopada/oktobra 2013. Imao je prvo čitaje 19. prosinca/decembra 2013. 5. lipnja/juna 2015. države Baden-Württemberg, Sjeverna Rajna-Vestfalija, Falačko Porajnje, Schleswig-Holstein i Tiringija predale su prijedlog zakona Saveznom vijeću. 12 lipnja/juna 2015. imao je prvo čitanje te je poslan odborima. Odobren je na drugom čitanju i poslan Saveznoj skupštini 25. rujna/septembra 2015. Oporbena stranka Savez '90/Zeleni predala je dodatan prijedlog zakona Saveznoj skupštini 10. lipnja/juna 2015. Prvo čitanje bilo je 18. lipnja/juna 2015. 18. veljače/februara o ovom prijedlogu zakona kao i o drugom kojeg je predložila Zelena stranka glasovat će se u Saveznoj skupštini.[8]
Mađarska: 26. lipnja/juna Gábor Fodor iz oporbene Mađarske liberalne stranke dao je amandman na ustav da definira brak kao zajednicu dviju osoba i prijedlog zakona koji bi napravio izmjene u ustavnim zakonima.
Švicarska: 5. prosinca/decembra 2013. Zelena liberalna stranka Švicarske predala je parlamentarnu inicijativu Nacionalnom vijeću, predlažući ustavni amandman kako bi omogućili parovima da stupe u brak ili građansku zajednicu bez obzira na spol ili seksualnu orijentaciju. 20. veljače/februara 2015., Pravosudni odbor donjeg doma preporučio je odobrenje prijedloga. 1. rujna/septembra 2015. odobrio ga je i Pravosudni odbor gornjeg doma utirući put referendumu za ustavni amandman. U ožujku/martu 2015. Švicarsko savezno vijeće objavilo je Vladino izvješće o modernizaciji obiteljskog zakona. Predlaže ukidanje trenutnog zakona o registriranim partnerstvima te zamjenu novim rodno neutralnim oblikom partnerske registracije, po modelu Francuskog građanskog solidarnog pakta kao i brakom za istospolne parove.[9] Švicarska predsjednica Simonetta Sommaruga, ministrica pravosuđa i policije, je također izjavila da se osobno nada da će se gej i lezbijski parovi moći uskoro vjenčati.[10]
Registrirano partnerstvo
Prijedlozi opozicije ili oni s parlamentarnom manjinom
Litva: 25. ožujka/marta 2015., 9 članova parlamenta Socijaldemokratske stranke i Liberalnog pokreta predstavilo je prijedlog zakona o partnerstvu.[11] Predsjednik Vlade i predsjednik Socijaldemokratske stranke Algirdas Butkevičius izrazio je svoje protivljenje zakonu.[12] 6. svibnja/maja 2015. Odbor za pravne poslove objavio je da ne mogu naći ustavne prepreke istospolnim građanskim partnerstvima.[13]
Monako: 18. lipnja/juna 2013. oporbena stranka Monegaška zajednica predala je Parlamentu prijedlog zakona koji bi donio rodno neutralni kohabitacijski sporazum.[14]
San Marino: U ožujku/martu 2016., dvije oporbene stranke, LabDem i Ujedinjena ljevica, zajedno s glavnom vladajućoj Sanmarinskom kršćansko demokratskom strankom, objavile su svoje prijedloge o proširenju prava svih nevjenčanih parova koji zajedno žive kroz novi zakon o partnerstvu. Koalicijski partner, Stranka socijalista i demokrata je također najavila namjeru da preda i četvrti prijedlog.[15]
Zajedničko priznanje
Europska unija: Bila je debata u Europskoj uniji o prijedlogu koji bi zahtijevao od svake ćlanice Unije da prizna istospolne brakove, građanske zajednice i registrirana partnerstva drugih članica te da osiguraju pravo na slobodu kretanja članovima obitelji.[16]
Zabrana braka
Makedonija: 21. siječnja/januara 2015., Makedonski parlament nadmoćno je odobrio Amandman XXXIII na Ustav Makedonije, zabranjujući istospolni brak sa 72 glasa za i 4 protiv.[17] Svejedno, također je potrebno još jedno parlamentarno glasovanje i predsjednikovo odobrenje da bi stupio na snagu.[18]
Remove ads
Javno mnenje
U Evropskoj uniji istopolni brakovi imaju najveću podršku među građanima i građankama Holandije (82%), Švedske (71%), Danske (69%), Španije (66%), Belgije (65%), Luksemburga (58%), Nemačke (52%) i Češke (52%)[19]. Međutim, druga istraživanja pokazuju da podrška u Nemačkoj i Francuskoj iznosi između 54% i 65%.[20], kao i da podrška u UK-u iznosi 61%.[21] Nakon odobravanja istopolnih brakova u Portugalu, 2010. godine, 52% građana i građanki se izjasnilo da podržava istopolne brakove.[22] Godine 2008. Norveška je priznala istopolne brakove; tada je 58% izrazilo podršku.[23]
S druge strane, u bivšim komunističkim zemljama, kao što su Poljska, Litvanija i Letonija, podrška je manja (s izuzetkom Češke, kao što je gore navedeno).
Prema istraživanju iz 2006. godine prosečni procenat građana i građanki Evropske unije koji podržavaju istopolne brakove je 44%, što je manje od prethodnog proseka koji je iznosio 53% pre priključivanja novih zemalja Evropskoj uniji.[19]
Povezano
- Položaj LGBT osoba u Evropi
- Istopolni brak
- Istopolna zajednica:
- Registrovano partnerstvo
- Građanska zajednica
- Građansko partnerstvo
- Neregistrovana kohabitacija
- PACS
Reference
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads