Johan Laidoner

Johan Laidoner (Viiratsi, 12. veljače 1884. – Vladimir, 13. ožujka 1953.), estonski general i državnik. Laidoner je bio vrhovni zapovjednik estonske vojske tokom Estonskog rata za nezavisnost te je kasnije bio jedna od najutjecajnijih ličnosti estonske politike u međuratnom razdoblju.

Johan Laidoner
Biografske informacije
Rođenje	12. veljače 1884. Viiratsi, Estonija (tada  Rusko Carstvo)
Smrt	13. ožujka 1953. Vladimir, Rusija (tada  Sovjetski Savez)
Supruga	Maria Laidoner
Karijera
Odanost	Rusko Carstvo (1901–1918)  Estonija
Služba	1901. – 1920. 1924. – 1925. 1934. – 1940.
Čin	general (kindral)
Ratovi	Prvi svjetski rat Estonski rat za nezavisnost
Vojska	Ruska carska vojska Estonska vojska

Rođen je 1884. godine u mjestu Viiratsi, tadadšnjoj Livonskoj guberniji Ruskog Carstva. Godine 1901. pridružio se Carskoj vojsci te je aktivno služio u Prvom svjetskom ratu. Nakon Oktobarske revolucije povjerena mu je komanda nad estonskim jedinicama u sklopu ruske vojske. Godine 1918., Privremena vlada Estonije imenovala ga je vrhovnim zapovjednikom estonskih oružanih snaga u Estonskom ratu za nezavisnost.

Nakon rata i potvrde nezavisnosti, Laidoner je služio kao predsjednik u Riigikoguu od 1920. do 1929. godine. U tom je periodu izgradio vrlo blisko prijateljstvo s Konstantinom Pätsom. Tokom neuspjelog komunističkog puča 1924. godine ponovo je imenovan vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga, a dužnost je ponovo obavljao od 1934. do 1940. godine, za trajanja "Doba šutnje", odnosno Pätsove autoritarne vladavine; Laidoner je u tom periodu bio Pätsov zamjenik i potencijalni nasljednik.

Nakon sovjetske okupacije u lipnju 1940., Laidoner je smijenjen s dužnosti vrhovnog zapovjednika,^[1] a onda s obitelji deportiran u Rusiju. Nakon početka rata s Trećim Reichom, sovjetske su ga vlasti prvo stavile u kućni pritvor, a onda ga je NKVD i uhapsio. U rujnu 1942. poslan je u zatvor u Moskvi, u kojem su tada bili Konstantin Päts i brojni drugi uhapšeni protivnici sovjetske okupacije. Iz Moskve je premještan u druge zatvore, a 1952. godine osuđen je na 25 godina zatvora. Premješten je u Centralni zatvor u Vladimiru, gdje je i umro 13. ožujka 1953. godine.^[2] Pokopan je na zatvorskom groblju, ali njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.^[3]

Njegova supruga, Maria Laidoner, puštena je iz zatvora 1954. godine te joj je dozvoljeno vratiti se u Estoniju. Umrla je 1978. godine u Jämejali.