Osimski ugovor

Osimski ugovor je Međunarodni ugovor kojeg su 10. studenog 1975. potpisali SFRJ i Republika Italija u talijanskom gradu Osimo kod Ancone. Ugovor je stupio je na snagu 11. listopada 1977 i služio uređenju graničnih i drugih pitanja.

Karta Slobodnog Teritorija Trsta s podjelom na zonu A i B. Osimskim sporazumom je nad zonom A uspostavljen puni suverenitet Italije, a zona B je postala međunarodno priznati teritorij Jugoslavije

Nakon raspada SFRJ Hrvatska i Slovenija preuzele su obveze iz Osimskih ugovora.

Ugovor je prvenstveno političke prirode, a odnosi se na određivanje državne granice i na pitanja vezana za granice i za promicanje gospodarske suradnje kao i tehničke suradnje za poboljšanje uvjeta života za stanovništvo.

Da bi se postigao Osimskim sporazum postavljena su 12 zajednička povjerenstva.

Ugovor uključujue i sporazum o naknadi za nacionaliziranu ili konfisciranu imovinu u bivšoj zoni B (Sporazum između SFRJ i Republike Italije o konačnom reguliranju uzajamnih obveza koje proizlaze iz 4. članka potpisanog Osimskog ugovora). Ostatak duga su Slovenija i Hrvatska podijelile u omjeru 62:38 posto, a dug kojeg Hrvatska treba platiti Italiji iznosi 35 milijuna dolara.^[1]