Podrijetlom je iz splitske građanske obitelji, vjerojatno hrvatskih korijena. Nedostaju podaci o njegovu djetinjstvu i obrazovanju, no vjeruje se da je prvo obrazovanje primio u rodnom gradu, a nastavak školovanja u Padovi. Bio je učitelj gramatike na Hvaru i u Splitu (1491.-1494.).

Ne zna se točno kada je zaređen, no 1491. godine se u jednom pismu spominje kao splitski kanonik. Splitski nadbiskup Bernard Zanne imenovao ga je generalnim vikarom splitske Crkve i na toj dužnosti ostaje do 1512. godine. Bio je prijatelj Marka Marulića i hrvatskog bana Petra Berislavića koji ga je imenovao svojim tajnikom i poslanikom. U toj službi obilazi Svetu stolicu, Veneciju i cara Karla V. Habsburga tražeći podršku i pomoć u ratu protiv Turaka koji su u to vrijeme ozbiljno ugrožavali Hrvatsku i Ugarsku. Godine 1520. imenovan je za skradinskog biskupa, međutim Skradin već 1522. godine pada pod tursku vlast te je 1524. godine imenovan trogirskim biskupom.^[2] Trogirsku biskupiju je napustio već slijedeće godine u korist svog nečaka Kristofora, da bi ponovno nastavio diplomatsku misiju u svrhu prikupljanja pomoći za obranu od Turaka.^[3]

Pred kraj života povukao se u samostan na Poljudu gdje je i pokopan.

Biografija

Reference

Literatura