From Wikipedia, the free encyclopedia
Mauris Bežar (francuski: ; 1. januar 1927 – 22. novembar 2007) bio je plesač francuskog porekla, koreograf i operski režiser koji je upravljao Bežarovim baletom Lozane[1] u Švajcarskoj. On je posmrtno nagrađen švajcarskim državljanstvom.
Moris Bežar | |
---|---|
Puno ime | Moris-Žan Bežar |
Ime po rođenju | Maurice-Jean Berger |
Druga imena | Maurice Béjart |
Datum rođenja | 1 januar 1927 |
Mesto rođenja | Marselj Francuska |
Datum smrti | 22. novembar 2007. (80 god.) |
Mesto smrti | Lozana Švajcarska |
Prebivalište | Francuska |
Državljanstvo | francusko |
Zanimanje | plesač, koreograf i operski režiser |
Moris-Žan Bežar je rođen u Marselju u Francuskoj 1927. godine, kao sin francuskog filozofa Gaston Bežara.[2][3][4] Fasciniran recitalom Serža Lifara,[5][6][7] on je odlučio da se u potpunosti posveti plesu. Tokom svog perioda na jugu Francuske, on je studirao pod Matildom Kšesinskom.[8][9][10]
Godine 1945, on je postao član baletske trupe Marseljske opere. Od 1946 je Bežar studirao pod gospođom Rosan (Sarkisjan), Leo Statsom,[11][12][13] gospođom Ljubov Jegorovom[14][15][16][17] i Olgom Preobrajenskom.[18][19][20] u „Studiju Vaker” itd. u Parizu. Godine 1948, on je isto tako trenirao sa Žanin Šarat, Ivet Šovire, a zatim sa Rolandom Petitom. On je uz studirao kod Vere Volkove u Londonu.[21][22][23] Godine 1954, on je osnovao firmu Balet zvezda (raspušten 1957). Godine 1960. osnovao je Balet dvadesetog veka u Briselu (raspušten 1987).[24][25][26]
Godine 1987, on se preselio u Lozanu u Švajcarskoj, gde je osnovao Bežarov balet Lozana, jednu od najpoznatijih i najuspešnijih plesnih kompanija na svetu.
Godine 1973, sa Baletom dvadesetog veka, on je učestvovao u premijeri „Golestana”, po Sadijevoj poemi, baziranoj na iranskoj tradicionalnoj muzici. Balet je naručio Festival umetnosti u Širaz-Persepolju, gde je i premijerno prikazan. Prvo izvođenje baleta „” sa Bulezovom muzikom održano je i na tom festivalu 1973. „Fara”, balet takođe baziran na iranskoj tradicionalnoj muzici, urađen je u aranžmanu Baleta dvadesetog veka, i premijerno je izveden u Briselu 1976. i zatim je iste godine izveden na Širaz-Persepoljskom festivalu. Festival 1976. takođe je svedočio prvo izvođenje „Heliogabalusa” zasnovanog na Artovoj poemi. Pokrovitelj Festivala bila je Fara Pahlavi,[27][28][29] bivša iranska carica, sa kojom je Bežar do kraja držao čvrste veze. Bežar je primio Nemačku plesnu nagradu 1994. godine.
Među njegovim delima je i temeljno revidirana verzija , verovatno inspirisana njegovom životnom pričom, koju je napisao 2000. godine. I dalje koristi originalnu partituru Čajkovskog, ali je potpuno izmenjen izvorni zaplet i likovi, umesto čega je pružena nova priča o naporima dečaka da se ponovo poveže sa majkom. Takođe je dat uvid u dečakove čudna seksualna maštanja. Produkcijski dizajn je prepun erotskih slika - neke od kojih su verovatno šokantne za mnoge, kao što su materice i vaginalni otvori. Jedan od likova je Marijus Petipa, koji postaje Mefisto. Drugi lik se zove Mačak Feliks, verovatno po poznatom crtanom liku. Produkcija je objavljena na DVD-u.
Jedno od Bežarovih remekdela bila je koreografija koju je postavio za „Bolero“ francuskog kompozitora Morisa Ravela. U Njujork Tajmsu, Dženifer Daning je opisala Bežarov „Bolero” kao „verovatno njegov najpoznatiji i najpopularniji ples.”[30] Stvoren 1960. godine za jugoslovensku balerinu Dušku Sifnios, ples predstavlja plesačicu na stolu, okruženu sedećim muškarcima, koji polako učestvuju u plesu, a vrhunac je bila klimaktična unija plesača povrh stola.[31] Među plesačima, koji će kasnije izvesti Bežarovu interpretaciju „Bolera”, uvrštavaju se Silvi Gilem iz baleta Pariske opere, Grazija Galante, Maja Plisecka, Anđela Albreht i Roberto Bol. Horhe Don je u preokretu igrao i ulogu glavnog plesača, postajući prvi muškarac koji je to učinio. Jedna od Donovih takvih predstava može se videti u muzičkom epu francuskog filmskog producenta Kloda Leluša iz 1981. godine.
Bežar je bio osnivač nekoliko škola:
Radra škola je još uvek otvorena i jedna je od najpoznatijih plesnih škola na svetu.
Bežar je tokom svog života dobio brojne nagrade i odlikovanja za doprinose umetnosti.[32]
On je primio japanski Orden izlazećeg sunca.[33][34][35] Primio je belgijski . Godine 1974, dobio je Erasmusovu nagradu. Godine 1994, imenovan je za člana . Godine 2003, postavljen je za . Godine 2003, dobio je nagradu za životno delo.
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.