Fokalna segmentna glomeruloskleroza
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Fokalna segmentna glomeruloskleroza (FSGS), znana i kao fokalna glomeruska skleroza ili fokalna nodularna glomeruloskleroza, je histopatološki nalaz ožiljaka skleroze glomerula i oštećenja bubrežnih podocita.[1][2] Ovaj proces oštećuje filtracijsku funkciju bubrega, što rezultira gubitkom proteina u mokraći. FSGS je vodeći uzrok prekomjernog gubitka proteina – nefrotski sindrom – kod djece i odraslih.[3] Znakovi i simptomi uključuju proteinurija, zadržavanje vode i edem.[4] Česta dugoročna komplikacija bolesti je otkazivanje bubrega.[5] FSGS se može klasificirati kao primarni nasuprot sekundarnom, ovisno o tome može li se određeni toksični ili patološki stresor prepoznati kao uzrok.[6][7] Dijagnoza se postavlja biopsijom bubrega,[8] a tretman predstavljaju glukokortikoidi i drugi regulatori imunog sistema.[9] Odgovor na terapiju je varijabilan, kod značajnog broja pacijenata koji prelaze u završnu fazu zatajenja bubrega. Procjenjuje se da se FSGS javlja kod 2-3 osobe na milion, a muškarci i afrički narodi imaju viši rizik.[10][11]
Remove ads
Znaci i simptomi
Najčešći simptomi rezultat su abnormalnog gubitka proteina iz bubrežnih glomerula i uključuju:
- Pjenasti urin (zbog viška proteina)
- Prekomjerno zadržavanje vode (skeletni edem, zbog gubitka serumskih albumina)
- Podložnost infekciji (zbog gubitka serumskih antitijela)
Uobičajeni znakovi su i zbog gubitka proteina u krvi u glomerulima bubrega, uključujući:
- Proteini u urinu (proteinurija, često u opsegu nefroze od > 3,5 g/dan)
- Niski serumski albumin (< 3,5 g/dl)
- Nizak nivo serumskih antitijela
- Visok holesterol (kompenzator jetre za nadoknadu niskog seruma za onkotski pritisak)
- Masni gips u urinu (sekundarnozbog hiperholesterolemije)
Remove ads
Uzroci i patofiziologija

FSGS je prvenstveno bolest bubrežnih glomerula, mjesti filtracije iona i otopljenih tvari.[12][13] Podociti su specijalizirane ćelije koje oblažu Bowmanovu čahuru koje doprinose filtracijskoj barijeri, sprečavajući filtriranje molekula većih od 5 nm.[14] FSGS uključuje oštećenje bubrežnih podocita, tako da se veće molekule, posebno proteini, filtriraju i gube kroz bubreg.[15][16]
U histologiji, FSGS se manifestuje kao oštećenje (skleroza)] na segmentima glomerula; štaviše, zahvaćen je samo dio glomerula.[17][18] Fokalna i segmentna priroda bolesti koja se vidi na histologiji pomaže u razlikovanju FSGS od ostalih tipova glomerulske skleroze.
FSGS se može klasificirati prema navedenim uzrocima oštećenja podocita. Primarni FSGS uključuje slučajeve u kojima nije lahko utvrditi uzrok.[19] Pretpostavlja se da u ovim slučajevima skup neidentificiranih faktora cirkulacije u krvi doprinosi oštećenju podocita.[20]
Sekundarni FSGS uzrokovan je prepoznatljivim stresom ili toksinom koji ozlijeđuje podocite. Mnogi uzroci sekundarnih FSGS-a doprinose ozljedi podocita usljed hiperfiltracije, što je scenarij suvišne filtracije bubrežnim glomerulima.[21] Hiperfiltracija može biti uzrokovana pretilošću ili gubitkom kontralateralnog bubrega, između ostalih uzroka.
Sekundarni FSGS također mogu uzrokovati toksini, uključujući steroide i heroin.[22][23]
Brojni geni uključeni su u FSGS. To uključuje: NPHS1, koji kodira protein nefrin uključen filtracijsku barijeru;[24] NPHS2 , koji kodira protein podocin koji se nalazi u podocitima;[25] i INF2, koji kodira protein koji veže aktinski formin.[26]
Remove ads
Dijagnoza
Dijagnoza FSGS postavlja se bubrežnom biopsijom koja uključuje najmanje 15 serijskih rezova s najmanje osam glomerula.[27][28] Histološke karakteristike uključuju sklerozu (ožiljke) dijela (prosjek: 15%) glomerulsog prostora, pri čemu samo dio glomerula ima bilo kakvu sklerozu. Ostali testovi koji pomažu u dijagnozi uključuju proteine urina, analizu urina, serumske albumine i lipide u serumu. Klinička slika proteinurije, niske razine proteina u krvi (albumin, antitijela) i povišeni holesterol u krvi podržavajući dijagnozu FSGS-a, iako oni ne pomažu u razlikovanju FSGS-a od drugih uzroka proteinurije.
Klasifikacija

Prema patološkim nalazima viđenim u bubrežnim biopsijama, može se razlikovati pet međusobno isključivih varijanti fokalne segmentne glomeruloskleroze:[29]
- Varirajuća varijanta
- Varijanta lezije glomerularnog vrha
- Mobilna varijanta
- Perihilusna varijanta
- NOS, ako inače nije drugačije naznačena
Prepoznavanje ovih varijanti može imati prognostičko značenje kod osoba sa primarnom žarišnom segmentnom glomerulosklerozom. Varirabilna varijanta povezana je s većom stopom progresije u krajnji stadij bubrežne bolesti, dok varijanta lezije glomerularnog vrha kod većine pacijenata ima nisku stopu napredovanja do završnog stadija bubrega.[7] Ćelijska varijanta pokazuje sličnu kliničku prezentaciju s varijantom kolapsa i glomerularnog vrha, ali ima srednje rezultate između druge dvije varijante
Remove ads
Liječenje
Liječenje prve linije za primarni FSGS sastoji se od protuupalnih lijekova. Konkretno, glukokortikoidi započinju kod pacijenata koji se manifestuju sa nefrozama – proteinurija opsega ( > 3,5 g / dan).[30][31] Za pacijente koji održavaju proteinuriju nefrotskog opsega, uprkos glukokortikoidima ili za pacijente koji pokazuju intoleranciju na glukokortikoide, započinjudjelovati inhibitori kalcineurina (npr. takrolimus). Uspješno liječenje definira se kao pad u proteinuriji do subnefrotskog raspona.
Liječenje sekundarnog FSGS uključuje rješavanje određenog toksičnog ili stresnog agensa.
Remove ads
Prognoza
Većina neliječenih slučajeva FSGS napredovat će u završnu fazu bolesti bubrega.[32] Važni prognostički faktori uključuju stupanj proteinurije i početni odgovor na terapiju.
Pacijenti sa proteinurijom nefrotskog opsega (> 3,5 g / dan) imaju preko 50% stope progresije do završne faze bubrega u 10 godina, Samo 15% pacijenata sa subnefrotskom faziom, rasponi proteinurije napreduju do završne faze bubrežne insuficijencije nakon 10 godina.
Početni odgovor na terapiju također nalaže dugoročne ishode. Oni koji imaju definiciju "potpunog odgovora" obično pokazuju proteinuriju od < 300 mg/dan; oni s "djelomičnim odgovorom" pokazuju subnefrotski raspon proteinurije < 3,5 g/dan.[33] Either complete or partial response is associated with 80% kidney survival at 10-years, compared with about 50% among non-responsive patients.[33]
Remove ads
Epidemiologija
FSGS čini 35% svih slučajeva nefrotskog sindroma, što ga čini jednim od najčešćih uzroka nefrotskog sindroma u Sjedinjenim Državama. FSGS čini 2% svih slučajeva zatajenja bubrega. Afroamerički pacijenti imaju 4 puta veću vjerovatnoću da razviju FSGS. Muškarci imaju oko dva puta veću vjerovatnoću da razviju FSGS u odnosu na žene.
Također pogledajte
- Glomerulonefritis
- Nefrotski sindrom
- Glomerul
- Bowmanova čahura
Reference
Vanjski linkovi
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads