Aleksandar Goldštajn
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Aleksandar Goldštajn (pravo ime Simon Šandor Goldstein;[1] Vinkovci, 15. srpnja 1912. – Zagreb, 20. listopada 2010.), ugledni jugoslavenski i hrvatski akademik, sveučilišni profesor, pravni znanstvenik, pisac, glavni osnivač privrednog sudstva u FNR Jugoslaviji, prvi predsjednik Vrhovnog privrednog suda FNR Jugoslavije i sudac Ustavnog suda SR Hrvatske.[2]
Remove ads
Biografija
Podrijetlo, školovanje i sudjelovanje u NOB-u
Prof. dr. Aleksandar Goldštajn je rođen 15. 7. 1912 u Vinkovcima u židovskoj obitelji Armina i Roze Goldstein.[1][3][4][5] Otac mu je bio staklarski obrtnik koji se u Vinkovce doselio 1907 godine iz Velike Kikinde za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.[1] Prof. Goldštajn je Vinkovcima pohađao i završio pučku školu, te gimnaziju 1930 godine. Nakon srednje školi preselio se u Zagreb gdje je studirao pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao je 1938 na istom fakultetu. Nakon doktorata počeo je raditi u Osijeku kao pripravnik i odvjetnik.[6] Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije tj. dolaskom ustaša na vlast prof. Goldštajn je prebjegao na Hrvatsko primorje gdje je bio u talijanskom zarobljeništvu u Koncentracijskom logoru Kraljevica. Početkom juna 1943 odveden je u Koncentracijski logor Rab. U logoru na Rabu bio je član ilegalnog logorsokg Izvršnog Narodnooslobodilačkog odbora (NOO). Nakon kapitulacije Italije, 1943 godine, i oslobođenja iz zarobljenštva prof. Goldštajn se pridružio Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ). U NOVJ-u je organizirao civilno sudstvo. Bio je član Komisije za zbrinjavanje židovskih izbjeglica sa Raba u Liku, Kordun i Baniju koju je formiralo Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH). Kasnije je bio sekretar Sreskog narodnog suda u Glini, potpredsjednik Okružnog NOO Banije, a od 1945 je radio pri ZAVNOH-u kao načelnik povjereništva za pravosuđe i u vladi NR Hrvatske na zakonodavnim poslovima.[4][6] Prof. Goldštajn je za vrijeme Holokausta izgubio roditelje i brata Vilima koji su 1942 odvedeni u koncentracijski logogor Jasenovac, te ostale mnogobrojne daljnje članove porodice Goldstein.[1]
Karijera
Nakon rata preselio se je u Beograd gdje je radio slične poslove u Saveznom izvršnom vijeću. U Beogradu mu se iz braka sa Zlatom Goldštajn rodio sin jedinac Milivoj (poznati zagrebački poduzetnik i bankar). Prof. Goldštajn je bio glavni osnivač privrednog sudstva u SFR Jugoslaviji i branitelj načela zakonitosti. 1954 bio je imenovan prvim predsjednikom Vrhovnog privrednog suda SFR Jugoslavije u Beogradu, na toj poziciji je ostao do 1959 godine. Prof. Goldštajn se 1959 vratio u Zagreb gdje je bio izabran za redovitog profesora na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na katedri Trgovačkog prava (kasnije Privredno pravo) na kojoj je predavao do 1982. 1968 u nastavu je uveo predmet "Pravo međunarodne trgovine". Bio je na brojnim međunarodnim pravnim specijalizacijama u Engleskoj, Francuskoj, Švicarskoj, Americi i Njemačkoj. Uz znanstveni i nastavni rad na fakultetu, prof. Goldštajn je bio sudac Ustavnog suda SR Hrvatske od 1967 do 1973 godine. U međuvremenu je bio angažiran i u međunarodnim pravnim sudovima i arbitražnim institucijama. Prof. Goldštajn je bio član Arbritražnog suda međunarodne trgovačke komore u Parizu (1958), Internacionalnog centra za plaćanje i investicije u Washingtonu (1974), Stalnog tribunala za arbitražu u Haagu (1982) i dr. Znanstveni interes mu je bio na području privrednog prava, međunarodnog trgovačko ugovornog i arbitražnog prava kao i problema pravnog sustava u Jugoslaviji. Objavio je niz knjiga, udžbenika, monografija i stručnih pravnih rasprava u periodičkim publikacijama Ekonomskog instituta u Zagrebu i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), te drugim domaćim i inozemnim publikacijama iz Londona i Züricha. Prof. Goldštajn je bio izvandredni član JAZU-a od 1979, te redoviti član od 1991 (od te godine nazvana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - HAZU). Prof. Goldštajn je bio vrlo aktivan na Pravnom fakultetu i u HAZU-u do 2006 godine.[6]
Porodica i smrt
Prof. Goldštajn je 1934 oženio Zlatu Glied iz Osijeka sa kojom je imao kćer Ruth i sina Milivoja (uglednog ekonomista i bankara).[1] Prof. dr. Aleksandar Goldštajn je umro u Zagrebu 20. 10. 2010 godine. Sahranjen je na židovskom djelu zagrebačkog groblja Mirogoj.[7]
Remove ads
Djela
- Pravo međunarodne kupoprodaje, (1963)
- Utjecaj državnih privrednih akata na vanjskotrgovinske ugovore u međunarodnom i komparativnom trgovačkom pravu, (1966)
- Privredno ugovorno pravo, (1967)
- Međunarodno trgovačko pravo, (1970)
- Međunarodna trgovačka arbitraža, (I–III, 1975–77)
- Konvencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe, (1980)
- Međunarodna trgovačka arbitraža i lex mercatoria, (1984)
- Međunarodna trgovačka arbitraža, (1987)
Remove ads
Reference
Literatura
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads